30.3.09

Psunj Weekend - Volume 1.

Prvi dan na brdu ove godine (ako ne računamo debele žene)! Mogu reći da je protekao u radnoj atmosferi, s obzirom na stupanj nespremnosti i km koje nisam odvezao ove zime. Ali unatoč tome, moral je bio na pristojnoj razini, dan je bio pretežno sunčan, sa umjerenim do jakim vjetrom, a dobro društvo mi je pravio čelični Ze. Zbog nedostatka ljudstva, morali smo pedalirati iz Pakraca do Omanovca, što se inače ne radi jer nadpolovična većina uvijek bude protiv.


Nakon što smo malo nadošli, krenuli smo na singltrek koji vodi od planinarskog doma u smjeru sile teže. Ali zajebasmo se negdje usput, te smo izašli na krivi put. Malo pedaliranja, traženje signala rašljama, koji telefonski poziv domaćinima i opet je sve bilo prema planu i programu.
Ovaj put nitko od domaćih nije vozio s nama. Naime, ovdje ljudi, osim što se voze, biciklističke staze i uređuju te se brinu o njima.


To je jedna od stvari zbog kojih volim doći na Psunj. Neće vam se dogoditi da vas nakon uspona dočeka dosadan spust. Ljudi su se potrudili da vaš svaki uspon bude i nagrađen. Isto tako možete biti sigurni da vas na spustu neće dočekati neprijateljski raspoloženo drvo koje leži na pola staze, lišće koje krije zamku za medvjede ili gay veprovi pri snošaju. Uglavnom, tamo se vrijedi penjati.


Na kraju dana, kad je sve bilo iza nas, morao sam priznati da je Psunj opet ispunio sva očekivanja i podsjetio me zašto je vožnja bicikla na prvom mjestu. Tehnički, trebao bi biti na drugom jer seks je Br. 1, ali to se podrazumijeva pa ga i ne brojim. Možda ima boljih mjesta za voziti bicikl, ali do sad nisam bio na boljem. I naravno, obavili smo i posljednju stavku protokola - pitjence u Škorpiji. Jer, tko je bio na vožnji u Pakracu a nije bio u Škorpiji, kao da nije ni bio. Uzdravlje!

Nema komentara:

Objavi komentar