23.1.10

Egzorcizam za početnike

Hladno je. Možda ne po skandinavskim standardima, ali kako je netko rekao, dovoljno je hladno da mi bradavice budu veće od čune. Drugim riječima, nije za voziti bicikl. Vidim da ima hrabrih, ali neka hvala. Snijeg i led nisu toliki problem, iako alpinistička oprema i bicikli ne idu zajedno, već oskudne količine Celzijevih stupnjeva. Privlačna mi je ideja da mi pluća rade još neko vrijeme jer ipak, bez zraka nema života. A život je lakši uz bicikl, ne samo zato što volim taj komad gvožđa i gume već i zato što je idealan za "istjerivanje demona".


A demoni su sve ono što se s vremenom nakupi u nekom kutku uma u koji bacamo stvari koje su nam više ili manje zasmetale, naljutile nas, isprovocirale ili napravile bilo što što je uzrokovalo iskakanje žila po čelu i psovnu rječitost. Primjera je bezbroj, od legendarnih Jehovinih svjedoka, pa onih tipova što ti hoće poklonit glupe kalendare na papiru koji ne gori, sa ispisanim imenima svih kanonoziranih ikad, a u toliko sitnom fontu da mi dioptrija poraste samo ako letimično bacim oko na njega. Naravno, nakon što mi poklone taj komad papira za umatat ribu, naprave živi zid i traže prilog ili traže kalendar nazad. Da ne spominjem kako i ljudska glupost uzima svoj danak. A naravno da ću spomenuti. Prestao sam gledati televiziju, jer to je mjesto gdje je glupost odavno postala uvjet a ne slučajnost. Nije ni sa internetom puno drugačije, ali on barem pruža puno veći izbor. Iako ponekad sasvim slučajno naletite na nešto ovakvo:


Ne znam ima li izumitelj crnogorskih korijena ili su ga počele mučiti vene na nogama od stajanja na Segwayu, ali ne možeš napraviti nešto što nije čak niti isprika za sranje, imati obraza to stavljati u istu rečenicu s riječi 'bicikl' i prodavati to za više od 3,500 €. Dobro, priznajem, ovo je zvučalo oksimoronski. Danas sve prolazi. Pa čak i stolica od karbona na baterije na kojoj će sretni vlasnik izgledati kao da se Stephen Hawking odlučio baviti rekreacijom. Naravno, tu su i ljudi iz svakodnevnog života koje uz malo truda možete izbjeći i sačuvati tisuće živčanih stanica, ali i ljudi s kojima ste gotovo svaki dan u nekoj vrsti doticaja (makar preko mobitela ili četova koje ne volim, ali ironično, ponekad licemjerno koristim, a pišem i blog...) i znate što očekivati od njih, ali vas ponekad ipak uspiju iznenaditi na takav način da se nakon toga nije moguće koncentrirati na ništa osim na najbliži tvrd predmet u koji ćete udariti glavom. Više puta. Jer to je najbolji način za suzbijanje refleksa stezanja ruku oko njihovog vrata dovoljno dugo da dođe do promjene boje u predjelu njihova lica, a tad već i prestanu otresati nogicama... Vidite kako se lako zanijeti?


Pošto sam trenutno sretno nezaposlen, nemam problema s teretom koji radni odnos redovito odlaže u glave uposlenih poput krvnih ugrušaka, bio to šef, suradnici, mušterije ili sam posao. Onih koji vole svoj posao, kao npr. perača leševa, ima zanemarivo malo te su statistički beznačajni. Žemske demone spomenut ću samo spomena radi jer bespredmetno je pisati o količini "smeća" kojim će u vrlo kratkom roku zatrpati vaš umni recycle bin ako im to dopustite. Uglavnom, niste se ni snašli a već pucate po šavovima i boje su vam se rastopile. E, tu u igru uskače vaš "ispušni ventil". Mnogo je načina kojima se mogu kanalizirati i iskoristiti nakupljene frustracije i emocionalni ekvivalenti hemoroida. Neki tuku ženu, neki jedu kao nerast, neki igraju tenis sa drugim ljutim muškarcima u kratkim hlačicama, neki sviraju punk, itakodalje. Dakako, tu je i seks, ali poželjno je imati ženu sa približno istom količinom nakupljene srdžbe, inače bi mogli završiti sa tužbom za silovanje. Imamo i one koji su počeli ćelaviti u dvadesetoj, želudac im se ne raspoznaje od čireva i ponosno tvrde kako su tolerantni. Moj "ventil" trenutno je u garaži, okrenut naopačke, hrđavog lanca i sa psećim govnom na gumi. Imam i drugog, ali kao što rekoh: pre je jebeno hladno!


Stoga sam se okrenuo više manje zdravom životu i vježbama koje najviše ne volim i koje najviše bole. I sad vježbam kao da se mrzim! Kada se nakon torture najedem kao kralj, sunem jedno mrzlo i uvozno, osjećaj je - neprocjenjiv. Ako bude dovoljno "nepoželjnog materijala", a bit će ga, proljeće bih mogao dočekati u nelošoj formi. Svaka pomoć će mi trebati jer ove godine biti će puno prilika za samodokazivanje, oživljavanje posrnulog ega i pljuvanje po onim sporijima obučenim u odjeću toliko usku da boli. Sve je dopušteno kada je duševno zdravlje u pitanju.

Nema komentara:

Objavi komentar