17.3.10

Crkla dabogda!

Što ste po zanimanju? "Ja sam meteorolog." Da? A čime se bavite vi... meteorolozi? "Predviđamo kakvo će biti vrijeme." Ma da?! Ako ti, meteorolozi, budu pouzdani kao i svih ovih godina otkad meteorolog postoji kao zanimanje, u nedjelju bi mogla pasti utrka. To će možda biti druga utrka ikad koju ću možda završtiti jer možda neću ništa slomiti i možda neću otići na pivo prije ulaska u cilj. Razumije se, možda. Za one koji žele znati više, klik ovdje, ovdje i tu. Kako je bilo, saznat ćete ako odete ovaj vikend u Požegu ili svratite ovamo slijedeći tjedan. Ali danas smo se okupili ovdje iz drugih razloga. Naime, već neko vrijeme ili otkad vozim bicikl, gledam na duge lulice kao što na žene u badićima gleda radikalni musliman. Ali mogu shvatiti zašto su oni ljuti. Kvantiteta je rijetko dobra, pogotovo kad je obrezivanje u pitanju. Hiperprodukcija sa sobom nosi određen rizik, tako da imamo mnogo ljutih muškaraca koji su spremni raznijeti sebe i nekoliko drugih samo zato što sunećenje nije ispalo kako su se nadali.
Enivej, u posljednjem broju Dirt-a osvanuo je jedan krasan tekst u kojem je Seb Kemp, štovatelj bicikala, seksa, bezrazložne golotinje i alkohola napisao osmrtnicu Duge Lulice.
Mr. Kemp, take it away!


Duga Lulica preminula je u garaži Nigela Fearna u naselju Beccles, u Suffolku devetog siječnja 2010, nakon hrabre borbe s promijenjivim trendovima u brdskom biciklizmu koji streme ka prosvijetljenju. Nije točno poznato kada je Duga Lulica rođena, ali postala je standard na brdskim biciklima tijekom 80-ih i 90-ih. Lulica poput 'guskinog vrata' postala je vrlo popularna. Svaki bicikl koji je izašao iz proizvodnih pogona morao je prvo proći kroz stroge kontrole kvalitete i ako je ocijenjeno da ima prekratku lulicu, ubačen je u stroj za presanje.

Duga Lulica bila je velika između 100mm do 150mm. 100mm bilo je najkraća duljina koje je Duga Lulica smjela biti, a one su pravljene u malim količinama i rezervirane samo za žene koje su službeno svrstane u patuljke. Iako su te žene vozile bicikle sa gornjim cijevima rame okomitijim od dvostruko crnog skijaškog spusta i dugim oko 20-ak cm, Duga Lulica omogućila je da njihovi bicikli izgledaju 'normalno'.
150mm smatrano je puno primjerenijim za Duge Lulice, ali to nije spriječavalo ljude u pokušajima da stave lulice od 200mm pa i dulje od toga. Bio je uobičajen prizor vidjeti brdske bicikliste u 'Superman' pozi.

Duga Lulica nudila je vozačima neke vrlo bizarne vozne karakteristike i imaginarne prednosti. Neki vozači i marketinški stručnjaci tvrdili su kako su zahvaljujući aerodinamičnim prednostima Duge Lulice, na svom brdskom biciklu na cesti bili brzi gotovo kao na cestovnom biciklu. Naravno da je kasnije istaknuto kako bi cestovni bicikl patio pored onog rođaka s debljim gumama kada bi se sjurio po makadamu.


Također je rečeno kako duža lulica pomaže držati prednji kotač na tlu prilikom strmijih uspona. Mnogo godina ovo je bilo poput molitve sve dok vozači manjeg tjelesnog okvira (oni koji nisu smatrani klinički pretilima), koji su se isprva bojali pobuniti protiv postojećeg stanja, nisu počeli mumljati i mucati kako nisu osjećali nikakvu prednost ako je njihova ograničena masa razvučena dužom lulicom. Kada se penje nekim blagim usponom, vozač uvijek sjedi, tako da je središte mase vozača smješteno centralno, što neće biti promijenjeno ako je lulica duga kao red za crne kifle. U biti, bilo je potrebno nekoliko hrabrih i umjereno znanstveno potkovanih vozača koji su istaknuli kako pružanje ruku vozača dalje od njegova središta mase neće adekvatno opteretiti prednji kotač. Zatim je jedan mislilac te štovatelj lika i djela Galilea odlučio dokazati kako će kraća lulica značiti da će kontaktne točke vozača biti bliže njegovom središtu mase, a što će ujedno bolje služiti održavanju trakcije prednjeg kotača. To je dočekano s takom gorčinom i protivljenjem da je čovjek bio izveden pred ljutu biciklističku rulju koja ga je gađala
znojnim ulošcima.

Još jedna ne tako sjajna karakteristika Duge Lulice jest i '
endo faktor'. Kada se vozač u stojećem položaju nalazi toliko ispružen iznad prednjeg kotača, svaka pa i najmanja prepreka kretanju naprijed samo pomaže kretanje vozača naprijed preko upravljača i prema tlu.

U to vrijeme kut dijela rame koji drži vilicu na brdskim biciklima bio je neznatno na blažoj strani od apsolutno vertikalne što je značilo da je upravljanje bilo munjevito, a što je tek nakon mnogo godina kasnije opisano kao nervozno. Duge Lulice činile su se idealnim brzim rješenjem za usporenje upravljivosti. Pomagale su održati stabilnost na dugim, brzim seoskim cestama jer zakretanje upravljača s Dugom Lulicom bilo je kao manevriranje sa skelom preko kanala - neodređeno, sporo i suprotno osjećaju. A bio je potreban i velik trud kako bi se pri maloj brzini okrenuo upravljač na biciklu s Dugom Lulicom.

Ipak, dani Duge Lulice bili su odbrojeni kako su vozači više počeli voziti ne samo po makadamu već i po singletracku i zahtjevnijim terenima. Vozači su ostajali zapanjeni vratolomijama koje su izvodili oni hrabriji sa irokezom, koji su vozili svoje bicikle nizbrdo na puno agresivniji način i preko umjetnih prepreka. Lulice su se smanjile do nezamislivih 50mm i mnogi su ostavili svoje Duge Lulice na podu garaže. Mantra je postala (ili je trebala postati) 'ako vam je lulica duža od vitalnih dijelova mjerenih s unutarnje strane bedra, preduga je'.

Duga Lulica još se na neki čudan način održala među XC-jašima, ali jednom kad je tržište rekreativaca uvidjelo prednosti kraće lulice i rame odgovarajuće veličine, bilo je samo pitanje vremena kada će Dugu Lulicu natovariti na tamić od cige.

Nigel Fearn bio je posljednji čovjek u Velikoj Britaniji koji je još uvijek vozio s Dugom Lulicom. Njegova zaručnica kupila mu je za Božić ljupku Kratku Lulicu. Nigel je izgrdio svoju zaručnicu zbog nepromišljene kupnje rekavši: "Mogu voziti 20% brže i snaga mog pedaliranja uzbrdo dramatično je poboljšana s Dugom Lulicom. Za brdo do čijeg vrha mi inače treba 11-12 minuta, treba mi 8-9 minuta ako dodam 20mm ionako dugoj Dugoj Lulici. Također, mogu povećati moju prosječnu brzinu na ravnom sa 27.1km/h na 29.9km/h. Na mojoj ful suspenziji mogu se nositi sa većinom cestovnih bicikala".

Doduše, nakon što mu je zaručnica zaprijetila razvodom (ili neudavanjem) zbog njegove tvrdoglavosti, pristao je pokušati samo kako bi potvrdio da je u pravu. Otkrio je kako mu nije trebalo više vremena do vrha onog brda i da mu se dramatično povećao užitak u vožnji.

Tugujuća rodbina koja je ostala iza Duge Lulice njezina je sestra Lycra Tajice, brat Rudy Project naočale i njihov sin Uski Korman. Nikakva sahrana neće se održati, a svo cvijeće biti će zabijeno u guzicu tugujućih.

Pitanje: Zašto proizvođači još uvijek stavljaju duge lulice na bicikle koji se prodaju kao agresivni trail bicikli koji jedu djecu?
Odgovor: Zbog onih j***enih foruma i spodoba bez imalo pojma o ičemu koji žive u njima.

Potpisujem. Uglavnom, ako mislite da vam je potrebna lulica dulja od osam centimetara onda vam je rama prekratka ili vozite cestovnjaka. Ili ju koristite za nešto što ne želim znati. Ali shvatite ovo kao neke smjernice, kao dobronamjeran savjet. Ne želim vas osuđivati zbog preduge lulice. Neki ljudi npr. imaju čudne ljubimce.


Neke žene vole jako dlakave muškarce, neki vole jesti žuti snijeg, neki vole trag koje čipkaste gaćice njihove djevojke ostavljaju na njihovoj guzici dok ih nose bez njenog znanja, neki vole punk, neki ne vole meso, neki vole svoju sestru jer je mlađa i zgodnija od njihove mame. A neki jednostavno vole duge lulice.

Nema komentara:

Objavi komentar