6.3.10

Sve što ste željeli znati o fiksijima a da niste ni znali da ste to željeli

Nisam upalio teve više od devet mjeseci. Ako se mene pita, to je dobra stvar. Volim misliti kako imam neograničen kapacitet za beskorisne informacije, ali unatoč nepreglednosti tog memorijskog prostranstva, volim biti selektivan i gledati/slušati samo ono što ja želim.

Zbog toga će mi promaknuti ključne informacije o traktorima na cestama i seljacima s gas-maskama (naravno da su u pitanju domišljati Vinkovčani), o pozitivnoj nezaposlenosti, rupama u proračunu i bundama Modnog Mačka. Ni meni nije jasno zašto sam to napisao velikim slovima. Pošto nemam auto ni posao, očito ne propuštam ništa, a u Dnevniku sigurno ne bih saznao da je deda umro. Kažu, doživio je 208 godina, bio u naponu snage, ali previše je gledao teve.


Čak kada bih i htio opet buljiti u "prozor u svijet" ne bih mogao jer velik dio vremena korisnije provedem na internetu. Mogao bih reći previše vremena, ali neću. Kad već spominjem asfalt, internet i fiksije u naslovu, u posljednje vrijeme teško je ne nabasati na nešto što nema veze s fiksijima. Nije da su oni nešto novo, ali od nedavno su postali neizbježni modni dodatak, sredstvo izražavanja za ljude s previše slobodnog vremena, biciklo-dostavljački lifestyle za sve koji to nisu a žele biti, bmx na steroidima i još svašta nešta. Možda to i nije loša stvar, ali...

Morate znati da ću ja uvijek pljuvati po fiksi-ljigavcima u preuskim hlačama, žešćim rekreativcima koji će uskoro početi nositi kožne prsluke s nazivom bande kojoj pripadaju i monociklistima, te me stoga ne treba uzimati za ozbiljno. U biti, što se mene tiče, dok god ljudi voze neke bicikle, to je u redu. Ali ja moram srat. I to je u redu. Ako vam se to ne sviđa, žalim slučaj. Bradati Čovjek je na mojoj strani.


Pa šta je to tako dobro u vezi fixed bicikala? To je zanimalo i mene pa sam si nabavio jednog nebili saznao iz prve ruke. Kao prvo, ne treba ih mješati s track biciklima koji služe za utrke po velodromu. Jedina zajednička stvar im je da su bicikli i da su "fiksirani". Što će reći, dok god se bicikl kreće i pedale se okreću. Znači, nema zajebancije! Trebalo mi je malo da se naviknem na tu činjenicu, ali kada sam se pomirio s tim, ubrzo su isplivale i prednosti prisilnog pedaliranja.

Ako vjerujete da znate pedalirati ili ako ste neambiciozan biciklist koji izbjegava upale mišića, za razliku od gospođe na slici dolje, slobodno čitajte nešto drugo.


Uglavnom, dobro je to što stvara naviku pedaliranja, jer puno ljudi ne pedalira kad ne mora. To je jako loše za tih puno ljudi. Ujedno, zahvaljujući prekrasnom stanju u kojem se nalaze naše ceste, djeluje stimulativno i na tehniku vožnje jer morate naučiti verglati i preko stvari preko kojih ste inače navikli prelaziti bez pedaliranja. Osim toga, dobro dođe i za tehniku pedaliranja jer imate samo jednu brzinu na raspolaganju tako da ste sam svoj mjenjač što najviše dolazi do izražaja na nizbrdicama i uzbrdicama. I po ravnom. Kad ste friško na fiksiju i pritom ga vozite na flat pedalama kao ja, onda je to sve što sam nabrojao još malo zahtjevnije. Ne želim zvučati kao da vam želim prodati madrac, ali fiksi je dobar za vaše pedaliranje.

Osim što sam stavio flatove, zamijenio sam onaj čudni ukrasnobambusoliki upravljač s rajzerom, stavio kraću lulu i uglavio ravni stup sica u ramu što mi je olakšalo život. Jedino sam kočnice ostavio gdje jesu. Iako u video uratcima izgleda tako kul kad se koči pedalama i kad se na cesti ostavi veći dio gume. Probao sam i uopće nije jednostavno kako izgleda. Ali uglavnom je to to. Samo izgleda dobro i loše je za novčanik. Puno se brže zaustavim kad koristim, gle čuda, pedale i kočnice zajedno. Ali ja nisam zen bicklist i nisam kul.

Najgore što vam se u normalnoj vožnji na fiksiju može dogoditi jest da probijete gumu, tako da mogu slobodno reći kako su, što se održavanja tiče, 'recesija approved'. Ali najviše me se dojmilo to što stvarno ima nečega u onome kad kažu da ste na fiksiju gotovo jedno s biciklom. Kao i uvijek, neki će tu frazu odvesti u krajnost na različite načine. Nek se djeca vesele.

Brdski fiksi bio bi prilično neupotrebljiv za bilo kakvu vožnju koja pokazuje tračak zahtjevnosti, ali ako ste brdski biciklist i ponekad koristite cestovnjaka za trening, bilo bi dobro kada bi taj cestovni bicikl bio fixed bicikl. Vrlo brzo ćete osjetiti napredak izvan asfalta. To bi bilo ono najvažnije što bi trebali znati o fiksijima. Sve ostalo možete saznati na policama www-a. Zajašite Google ili se odmah obratite pokojnom Sheldonu koji je za života bio ajatolah fixed bicikala.

E sad, voziti ili ne voziti? Vrlo bih rado sjeo na fiksija i ubio malo kilometara iako je malo hladnjikavo, ali to nije problem. Problem su traktori i ljuti seljaci. Pogotovo ovi domaći. Još ako na nekom "kontrolnom punktu" sretnem onog polupismenog Pokrovca, to je incident koji samo čeka da se dogodi. Gledajući unatrag to nije ništa novo. Dobro, ovaj put ih je naguzila država, ali seljaci su oduvijek bili ljuti. Hvatali su se vila i sjekira, palili žene jer su navodno vještice, otjerali su Frankenštajnovo čudovište jer im se nije sviđao, a čovjek se samo htio skrasiti u njihovom selu i dostojanstveno ostariti uz neko žensko čudovište. Ovaj put vile i baklje su traktori i priključni uređaji. Možda bi zaslijepljeni svojim bijesom prema Jaci i Čobanu odlučiti rasčetvoriti traktorima jednog slučajnog biciklistu i prijeći mu roto drljačom preko bicikla. Samo za primjer ostalima! A ja sam samo htio voziti svoj bicikl.

Nema komentara:

Objavi komentar