30.3.10

Yeboga tea!

Postalo mi je već malo monotono ne napisati nijedan post a da u njemu ne spominjem neko pijanstvo. Ali eto, prošli vikend imao sam najbolje namjere sudjelovati u utrci, bez nepovoljnog omjera krvi i alkohola. Slijedeće čega se sjećam nakon doručka jest kako startam posljednji i kako sam tijekom svakog kruga osim o vodi razmišljao i o tome ima li netko na cilju startni pištolj i kako bih ga mogao isprovocirati da me ubije tako da se ne patim.


Uglavnom, utrku sam završio i to ne na posljednjem mjestu. Nemam pojma koji izgovor imaju ovi što su bili sporiji od mene, ali ja bi se osjećao glupo da bačva piva na biciklu završi utrku prije mene. Što se same staze tiče, koliko je god bila tehnički nezahtijevna, bilo je onih koji su se pri padu nespretno dočekali čeonom kosti, tako da mogu reći kako su domaćini dobro iskoristili ono što su imali, a nisu imali puno.

S druge strane, pokazali su se kao žešći židovi jer nisu bili u stanju osigurati natjecateljima barem besplatnu vodu u bocama. Ako ste htjeli nešto popiti morali ste to ponijeti sa sobom, inače sve je bilo po akcijski visokim cijenama.

Postojala je neka slavina s vodom gdje su se mogli oprati bicikli, ali to je i kao da vam u javnom wc-u umjesto wc školjke čije korištenje se plaća, ponude čašu od acidofila i kažu: "Poslužite se. Besplatno je!". Da ne ispadnem nepravedan, priznajem, ručak je bio dobar. Skuhali su poveću veličinu graha s kobasicama od mljevenih starih sudopera i smeđe kreme za cipele. Ali bio sam gladan, a u vojsci sam pojeo i gore stvari.

Osim subotnjeg derneka s "kumom", s nekim sumnjivim tipovima i DJ Didom, najstarijim puštačem glazbe kojeg sam ikad vidio, bit će mi drago zaboraviti taj vikend.

Danas sam otišao do grada platiti neke račune, naišao sam do biroa, sve bez žurbe, nisam sreo nikoga poznatog. Čekao sam u redu iza dvije babe u poglavarstvu (karma je zajebana stvar...). Previše tupih pogleda i bezlične balavurdije u gradu koji već puno godina nema ono što neki nazivaju dušom. Nažalost, Dubravnik ne pretjeruje kad kaže kako je nakon rata grad postao izdrkotina.

Nesvjesno sam ubrzao korak, kao da je hladnoća tjeskobe korak iza mene. Mislio sam da će biti bolje kad dođem kući, ali kuća nije dijelila moje mišljenje.

Nabio sam empe3 u uši i otišao voziti. Noge su me boljele, ali baš to sam i trebao. Bol je čist osjećaj, iskren, bez lažnih obećanja. Poput prijatelja kojeg bismo željeli imati. Samo da toliko ne boli. Razmišljajući o boli, misli su mi skrenule na to kako uvijek nekog drugog okrivljujemo za razočaranja koja doživljavamo, a u biti, vjerovanjem u nekog i pouzdajući se u njihovu odanost, sami si crtamo metu na prsa i dajemo im pištolj u ruke nadajući se kako ga nikad neće uperiti u nas.

Ako imamo sreće, i neće. Svirala je Morcheeba. Neki će ga spremiti na sigurno jer ne vole oružje, nekima će slučajno opaliti jer su nespretni i bit će im žao, dok će nas neki ustrijeliti kad se budemo najmanje nadali. I kao da to nije dovoljno, nakon toga će nam isprazniti šaržer u glavu. Za svaki slučaj.

Sviralo je nešto od Foo Fightersa, noge su boljele i dalje, neki auto podigao je zavjesu prašine, a ja sam se pitao ima li kakvog reda u kaosu čestica prašine kroz koje vozim? Hoću li ja ikada moći uspostaviti red u kaosu mojih riječi, poredati ih na pravi način, staviti ih na mjesta na kojima savršeno pristaju poput dijelova slagalice gdje će konačna slika biti savršeni odraz onoga što sam htio reći?

Razmišljao sam i o tome kako izgleda Bog i šta on misli o tome, iako nije teško pretpostaviti Njegov odgovor...


Palo mi je na pamet kako već dugo nisam žuljao bombone i lizalice. Mislio sam na seks. Zanimalo me zašto novac ne može kupiti sreću i kažu li to samo oni koji ga nemaju. Počeo sam razmišljati o glupostima i bilo mi je bolje. Između ostalog bilo je i malo Gnarls Barkleyja prije nego sam se dovukao kući.

Sjeo sam na terasu, malo dlakavo biće sjelo je pored mene, a oblaci su prestali biti šupci i suncu su dopustili da diše. Jedino na što sam mogao misliti jest kako se dobro osjećam. Otišao sam po burek i podijelio ga s Dijanom da proslavimo.

Moja droga sadrži čelik, relativno je teška, često ju je teško uzimati, boli dok ju koristim, ali osjećaj koji uslijedi je razlog zbog kojeg ću je koristiti i dalje. A koja je vaša droga?

Nema komentara:

Objavi komentar