21.5.10

Kad bi ja barem pijo i pušijo

Htjedoh početi pristojno i prihvatljivo maloljetnicima kao i uvijek, ali koji kurac?! Što nije u redu s ovom slikom? Gdje je ostatak proljeća? Ljeto ništa, a?! Kao da netko Bogu kasni s ratama za grijanje, pa je uveo redukciju dok glavni i odgovorni u "zgradi" ne riješe dug. A oni sve troše na misno vino i dječake. Ali zašto opet zalazim u religiozne vode?


Zato što sam prije par dana bio na pijaci i zastao pored štanda mog omiljenog švercera čokoladama, pa smo se raspričali. Između ostalog, raspravljalo se o tome kako je disko mrtav, o pedofilsko-crkvenoj tematici, praktičnim stranama kontrole uma kojom barataju džedaji, Jehovinim svjedocima i odvratnoj pomisli da jehove znaju to što znaju Yoda i društvo.


Zamislite... Ding-dong! Netko je pozvonio i otvorili ste jer ste očekivali čovjeka s pizzom koji kasni samo oko 1/2 sata, a umjesto njega na vratima je stajala babetina s jednom nogom u friško ozidanom grobu, a s drugom na kerećem govnu. Unatoč kičmi oblika upitnika i boji njenog pokojnog muža, djelovala je prilično životno gledajući vas svojim sitnim štakorskim očima. I tada, prije nego ste se snašli i zalupili vrata, rekla je: "Želite pronaći Isusa. I želite porazgovarati samnom o tome. Pozvat ćete me da uđem." Unatoč nevjerici kako to činite, pozvat ćete ju unutra. Šta da vam kažem, nemate sreće.

Uglavnom, dok smo mi pljuvali po tim heavy-vjernicima s previše slobodnog vremena, neki matori u trenerci i cipelama stane pored mene i počne se prijetit na nekakav, recimo vjerski način.

Na moje pitanje je li on jedan od njih, jel on to meni ozbiljno i kakve su posljedice ako ga nastavim zajebavat, jer mi je to trenutno prilično zanimljivo, nije se izjasnio. Kupio je tri turske čokolade za 10 kn i zbrisao. Uostalom, može me samo mrzit ili mi pokušat uvalit njihovu stručnu litertauru.

Svjestan sam kako su zajebancije na račun jehova već odavno isfurane, ali to je ono na što oni i računaju. Ne smijete se opustiti pored njih jer ima ih mnogo, ima ih svugdje, jako su dosadni i nikad ne odustaju. A ja nikad neću odustati od zajebavanja istih.

Ako je slučajno netko od vas koji čitaju ovaj blog Jehovin svjedok, PUŠITE JAJA!

Ostali, nastavite molim.

Još jedna stvar od koje neću odustati je pedaliranje po blatu. Što je zahvaljujući velikom povratku jeseni jedina opcija. Samo me malo brine to što će mi to isto veselo blato požderat ne-tako-jeftine pogonske dijelove koji bi inače izdržali barem 2-3 godine. Ovako će bit premija ako izguraju do kraja sezone. Ali mora netko i od toga živit, zato pogurajte lokalne trgovine biciklima kad god možete.

Ali više od blata, uništili su me kiša i vjetar. Nisam bio na Fruškoj Gori prošli vikend zbog očitih razloga, ali dvije lokalne vožnje, dva prisilna pranja i sušenja, te mali podsjetnik kako mi je imunitet na rezervi poslužili su svrsi. Uvijek sam zavidio onim životinjama kojima vremenske nepogode ne igraju neku posebnu ulogu u životu. Snježne oluje, zemljotresi, poplave, odroni zemlje, inflacija, jebeno svjetsko prvenstvo u nogometu, nije važno. Oni pedaliraju i dalje.

I onda sam naletio na ovaj forestgampovski dokumentarac koji će se, nadam se, relativno uskoro naći na polici s ostalim torentima.


Definitivno nije za svakog. Definitivno nije za mene. Baš sam se htio nazvati pičkom, ali bilo bi to diskriminirajuće-šovinistički. Pogotovo kad sam naletio na Snježnu Kraljicu:

Većina žena iz naših krajeva teško bi to razumjela. Šteta što takve ne rastu kod nas. A možda i nije, jer takve voze brže, jače i dulje od nas i uglavnom ih zanimaju žene poput njih.

I tako kopam dalje i uvijek naletim na dobre stvari koje tada ukradem od nekog tko je to ukrao od nekog trećeg. Kao ovaj mali video od Stevila Kinevila:


Pratim CX već neko vrijeme, odlična disciplina. Nema mjesta ni vremena za neko taktiziranje, već je pun gas pa dok se boje ne rastope. Ne znam kakvo je stanje kod nas s CX-om, navodno ima nekakvih utrka. Ali utrke su ionako manje važne kad ste u drugoj polovici poretka u Sport kategoriji.

Važnije je to što je CX bicikl idealan za dobar dio reljefne površine u Hrvackoj. Pogotovo za ove moje predjele za koje i Nizozemci kažu: "U jebote, kako je ravno!" Osim kronične ravnoće, zajednički su nam i šupci na cesti (boca je iz žutog Seata u glavu cestovnjaka doletjela na 3:22).

Kao što sam počeo pričati prije nego su me Nizozemčani prekinuli, CX bicikl mogao bi biti vaš idealan prijatelj ako živite npr. u istočnoj Slavoniji. Loš asfalt, makadam, blatni njivni i šumski putevi, ili u prijevodu, ono po čemu se s brdskim biciklima kod nas vozi velik dio ljudi, prirodna su staništa za Cyclocrossex vulgaris. Za sve te podloge zahvaljujući većim kotačima, prednja (a pogotovo zadnja!) suspenzija potpuno su suvišne.

Doduše, ako su vam mili izleti u brda i ako ste nešto ekstremnije prirode, (ali ne i ako samo volite misliti da ste jeste, što je vrlo često slučaj) tada bi bilo zdravo imati dva bicikla, ali to nikako nije pravilo.


Kao što nije ni pravilo da na CX biciklu morate imati spd. Jer ne morate. Bilo bi zgodno kada bi uletio neki zakon o spdu-u sa sličnim posljedicama kao za pušenje u birtijama. Tada bi možda murjaci na biciklima imali neku svrhu.

Ne želim zvati na bojkot ili voditi nekakav džihad na spd, jer mi je svejedno. Što se mene tiče, možete voziti u kaubojkama i nastaviti se tješiti i padati kao što ste padali do sad. Samo želim reći kako je život ljepši kad ste manje vezani za stvari.

Toliko od mene za ovaj put, uživajte u vikendu. Nikad ne znate, možda vam je posljednji.

Nema komentara:

Objavi komentar