11.7.10

Johnny be guz

Pravit ću se da nisam lijen te da nije prošlo više od mjesec dana od prošlog opširnijeg posta. Ali bilo bi sebično sve svaliti samo na lijenost, stoga kad sam se već primio nepotrebnog svaljivanja, gledat ću da svalim ponešto i na druge stvari.

Eto, nakon dugo vremena zavirio sam i izvan granica Rvacke. Točnije, odletih do Berlina. Prvi put u avionu, ali nije bilo ni približno spektakularno kao što sam se nadao. Imam naviku to reći za mnogo stvari. Osim samog polijetanja, ostatak leta bio je kao vožnja po hrvatskim cestama u nešto većem autobusu s klimom i kožnim sjedalima. Ni stjuardese nisu kao na plakatima Germanwingsa. Jedna je čak bila muško. Barem nije bilo prizora zbog kojih bih se trebao brinuti.


Kad ste tamo, lako se navknuti na Berlinski javni prijevoz koji je toliko dobro organiziran, čest i brz tako da je gotovo glupo koristiti automobil u gradu. Jedina bolja opcija jest bicikl (koji, usput, smijete povesti sa sobom u vozilu javnog prijevoza, a da vas zbog toga nitko neće krivo gledati, šupački mrmljati, dodatno vam naplatiti ili vas najuriti napolje zajedno s biciklom).


Staze su široke, označene, ima ih doslovno svugdje, i što je najvažnije, svi ih poštuju. Nema gamadi koja parkira po biciklističkim stazama i pješaka koji se prave grbavi. Sve ima svoje mjesto i sve savršeno funkcionira. Bilo je nešto brdskih, dosta fiksija s upravljačem dovoljno širokim za dvije šake, popriličan broj trkalica, ali većina bicikala koje sam vidio u gradu, bilo u pokretu, bilo zavezane na posebnim parkiralištima za bicikle, uglavnom su tetanusi zreli za u rijeku. Ali nema veze, ljudi voze i voze puno. Osim toga, za 5-10 € možete iznajmiti bicikl na pola dana i uživati u gradu. Naravno, ako imate vremena. Mi smo imali na raspolaganju 3 dana i pokušali smo u tih 72 sata natrpati što više toga:
















Tri dana u Berlinu prođe vrlo brzo. Nismo se ni snašli, a već smo ponovno bili na aerodromu i natezali se s aerodromskim nacijima oko prtljage. Naravno da su turistički život i spavanje u tragovima ostavili posljedice, pa sam nakon toga još tri dana proveo u mjesečareći u gaćama.

Osim toga, svidjelo mi se nekoliko dana biti podalje od mobitela, interneta i drugih izvora zla. Ne mogu poreći činjenicu koliko je internet koristan, kao što ne mogu poreći niti činjenicu koliko zaglupljuje ljude zahvaljujući mnogim drugim glupim ljudima koji ga koriste za svoj verbalni proljev i zato što je brdo dostupnih informacija odaljeno od vas par klikova s mišem (iako mnogima niti to ne pomaže), tako da se zahvaljujući svemoćnom internetu gotovo nitko više ne trudi pamtiti stvari.

Naravno, nisam išao tako daleko da bi se odrekao interneta, ali posvetio sam više vremena pisanoj riječi. Znate, odštampanoj na papir uvezan između tvrdih ili mekih korica? Neobično dobrodošla promjena. Književni antioksidansi koji sprječavaju odumiranje moždanih stanica uzrokovano internetskim slobodnim radikalima.


Navodno je u međuvremenu počelo i Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje će vrlo uskoro i završiti. Nogomet mi je oduvijek bio na Listi prioriteta koje treba izbjegavati, ali moram priznati da mi je drago što nismo završili na prvenstvu. Nije bilo navijačkih "pjesama" s praznom dionicom gdje se ubacuje sport po potrebi, niti kolona automobila koji podsjećaju na pijane gay svatove s više domoljubnih simbola nego na Tomsonovom koncertu i svega onog što ide s tim. U gradu je bio... mir. Ali moguće je da ja, nasreću, ne razumijem tu "nogometnu euforiju".


Bio sam i do okolice Đakova, gdje su nekolicina vrijednijih među nama u obližnjoj šumi uredili kraću XC stazu. Popio sam pivo s momcima, odvezao 3 kruga (ukupno malo jače od 3 km), popio još jedno i uteko od komaraca. Staza mi se svidjela, ne samo zato što sam u posljednje vrijeme u deficitu s vremenom provedenim na brdu, već zato što ima nekoliko stvarno dobrih dijelova. Ima nekoliko kickera koji ne bi trebali biti tamo gdje jesu i jedan ravni dio staze koji ne služi ničemu, ali to je manje bitno jer se da riješiti. Unatoč maloj površini šume, ima potencijala za jako zabavnu stazu koja bi mogla usput poslužiti i za dobar trening. Ali to je lakše reći nego učiniti jer komarci iz nekog razloga ne dijele entuzijazam biciklista. Slika nemam jer stajanje i dulje zadržavanje u šumi bila je jako loša ideja.

Kad sam već kod kvalitetnog iskorištenja prostora, evo još jedan kratak, neoriginalan primjer:


Nisam zapostavio ni okolne neopisivo ravne predjele, pa sam nedavno otišao iskoristiti blato za koje sam mislio da se neće dugo zadržati. Ipak, ljeto je, zar ne? Nakon dva sata, od čega je sat vremena bilo hodanje, dogurao sam bicikl kući, stražnji mjenjač bio je na mjestu gdje se inače treba nalaziti prednji, a ja sam zahvaljujući komarcima bio na nedobrovoljnom davanju krvi.


Blato je uzvratilo udarac, ali barem je dropout ona Evilu ostao nedirnut. Tako sam iz financijskih razloga i mazohističke znatiželje odlučio neko vrijeme voziti single speed. Nikad si nisam bio posebno drag, ali neću voziti SS zato što se mrzim ili zato što ću se s tom kraticom lakše uklopiti u Hitlerjugend. Mnogi iz čiste ignorancije smatraju single speed kao nešto neprirodno i trpaju ga u isti koš zajedno s flat pedalama i hardtailom. Zato, jedan komadić neba, za Njih.


Uglavnom, SS mi se čini kao korak u pravom smjeru. Barem za neke stvari koje bi trebale biti bitne. Što definitivno ne znači da će sljedeći korak biti kruta vilica, jer njoj nije mjesto na brdu. Čak ni na 29-ki. Ako si tom jednom brzinom nakon nekog vremena poizbijam iverje iz koljena, uvijek mogu prinjeti žrtvu na oltar Gospe od Shimana i olakšati si ionako lak život.


Prije nekoliko dana palo je "masovnije" druženje na pump tracku uz zlatnu tekućinu i vatricu. Kao što sam obećao jednom prilikom, naložio sam sve drveno, suho i pri ruci. Između ostalog i prastari kozlić. Krevet je ovaj put imao sreće, ali ne bih se predugo veselio da sam na njegovom mjestu. Lomača i dim potjerali su komarce, vozilo se, popilo se, ponovilo se.


Etogac! Ovaj put toliko. Za sve one koji su izdržali do kraja, malo dobre muz'ke i seksa. Živili!

Nema komentara:

Objavi komentar