11.9.10

Treslo se, drmalo se


Ljeto je ove godine trajalo mjesec dana. Tko je vozio, vozio je. Kome ne smetaju kraći dani, blato i memla, vozit će i dalje. Naravno da će biti još pristojnih vožnji ove godine prije nego zapada ono bijelo govno, ali ne mogu se oteti dojmu kako je prošli vikend na Psunju bio posljednji dobar dan ove godine. Bilo meteorološki, bilo pivski. Iako, mogao je biti malo bolji što se vožnje tiče.

Subotu prije vožnje Kreleta je uhvatio išijas, pa je broj nespremnih pao na pet, s tim što je (zbog ukantanog palca) moj dnevni zadatak bio voziti auto nizbrdo i uzbrdo, tako da ostala četvorica ostanu pošteđeni pedaliranja protiv sile teže, jer drugačije ne bi preživjeli.


Iako je auto bio službeni, ja nisam djelatnik tvrtke kojoj pripada, pa sam morao paziti na njega. Ali svejedno, uvijek je zabavno pičit po Psunju, makar i s pick-upom. Izbor glazbe u autu bio je dobar ako imate 12 godina, pa sam vrijeme između vožnji ubio fotkajući, malo se opružio u sanduku, a naletio je i Batak s nekom trojicom, pa smo malo pročavrljali.

I onda sam pogledao "bicikle" na kojima su se ta neka trojica vozili. Osjećaj je bio kao kad prolazite pored ružne prometne nesreće i znate da ne bi trebali gledati jer će vas taj prizor pratiti jako dugo, ali jednostavno ne možete odvojiti pogled. Potrebna je poprilična količina hrabrosti ili gluposti (više onog drugog) za sjesti na tako nešto i zaputiti se u brdo. Fotografije tih naprava nemam jer... Ne, nemam. Evo zato neka druga fotka. Kontekst je isti.


Uglavnom, ostatak spuštačke ekipe dobro se zabavio. Barem ako je suditi po pričama. Žure je vozio bicikl kao da je službeni, Šeki je pored popušene pola šteke cigareta nešto malo i vozio, Doktor je odlučio napravit perec od prednjeg kotača, a onaj četvrti nije napravio ništa. Navodno je bilo i seksa na Konjskoj stazi. Ali to niste pročitali ovdje...


Ja sam odradio samo jedan spust po singltreku da vidim kako prst drži. Drži. Par hladnih pšeničkih na travi, uz pogled s brda i to je trebalo biti to što se vožnje tiče. Pogotovo zbog piva. Što neke nije spriječilo da se spuste biciklima do Pakraca. Spriječilo ih je samo da ostanu na cesti. Ali navodno je zelena boja opet in.

Očekivao sam da će se momci više spuštati, ali odrađeno je samo pet spusteva. Što je u svakom slučaju bolje od druge opcije koja je trebala biti Požega. Navodno se tamo održala nekakva XC utrka za žderače gelova i ljute rekreativce. Kao i sve ostale XC utrke na našim prostorima.


Što više razmišljam o tim utrkama, kupovima, prvenstvima, bilo XC, bilo DH, bilo nešto treće, sve manje razumijem razloge organizacije istih. Ne želim se upuštati u pisanje o sadašnjem stanju, jer ne bih znao gdje početi. Gdje god zakoračio, stao bih u govno. Zašto se u svakoj Gornjoj Pripizdini s par metara visinske razlike mora održavati utrka? Kao po uzoru na sela s dvije kuće i jednim svinjcem, aaaali gdje svako to selo ima i nogometni stadion?

Zar ne bi bilo bolje da te utrke nisu utrke? Zar nije bolje da ih se organizira samo na manje mjesta, ali češće? Da su opuštenije i zabavnijeg karaktera? Da, trebalo bi platiti sudjelovanje u njima. Da, koštalo bi barem 100 novaca. Ne, ne bi bilo novčanih nagrada za nikog, a pogotovo za prvu trojicu (jedino bi onaj prvi dobio nešto drveno nek skuplja prašinu kod kuće, svi ostali bili bi drugi). Da, lova bi se iskoristila za roštilj i pivo nakon "utrke", za neki znak pažnje za sve koji su bili dio događanja, i ono najvažnije, na uređenje staza za bicikliste. Makar ih imali na 3-4 mjesta u Hrvatskoj, ali bile bi pošteno odrađene i atraktivne za voziti. Naravno, kad bi se članovi većine biciklističkih klubova koji ne služe ničemu obukli u staro i uhvatili se nekog alata.

Koliko sam do sad primjetio, na "utrkama" bi bilo bolje za sponzora imati mesnicu ili birtiju umjesto trgovine biciklima. Tako svi dobivaju, umjesto da samo prva trojica dobiju par "nagrada" koje već dulje vrijeme skupljaju prašinu u trgovini. Osim toga, za jelo neće biti grah i ljudi se neće pokupiti i otići pola sata nakon proglašenja pobjednika, već će druženje potrajati kako i priliči.

Svaka čast prvacima, ali biti prvak Hrvatske u nekoj biciklističkoj disciplini ne znači ništa osim par odličja, sitne love i puno prijatelja na Fejsu. Bilo bi bolje ulagati ta ograničena sredstva koja su na raspolaganju u biciklističke parkove, staze i infrastrukturu nego u organiziranje utrka na često poluadekvatnim (ovo je bio eufemizam) lokacijama kako bi saznali tko je najbolji među lošima.


Biciklizam je kod nas na niskim granama. Šačica ozbiljnijih biciklista, hrpa rekreativaca kojima je to izgovor da pobjegnu od žene ili da skinu kile i djeca koja su s maminog Maxi Ponija sjela na neki DH bicikl i oni sad voze DH, i slično. Neki od njih znaju izgovoriti 'trening' i 'disciplina', malo koji zna o čemu se tu uopće radi. Ej, pa imamo i biciklistički savez! Koji, prilično sam siguran, služi svemu osim onome što mu se nalazi u nazivu.

A u biti, samo jedan obični mali pump track u gradu ili brdo s 5-10 poštenih staza može učiniti više za taj biciklizam i njegovo populariziranje nego utrkivanje s matorim tipovima u preuskoj odjeći i brzim žgoljavim balavcima u preširokim tajicama koji vjeruju kako je vožnja bicikla samo okretanje pedala. To će potrajati dok ne otkriju žene i noćni život, samo je pitanje vremena.

Engleska je odličan primjer. Oni, kao ni mi, uglavnom nemaju visokih brda, ali zato imaju puno ružnije vrijeme. Svejedno, kod njih brdski biciklizam cvijeta. Imaju hrpu bike parkova ili trail centara u većini kojih se redovito održavaju utrke. XC, mini DH, enduro, 12h, 24h, svejedno. Nešto se uvijek dešava i dešava se na pravim mjestima za to. Istina, njihova država i Forestry Commission (kod nas su to jalove Hrvatske šume) prepoznaju potencijal i jednim dijelom sudjeluju u financiranju izgradnje tih centara ili im barem olakšavaju život što se tiče zakona i administrativnog pakla. I stvar funkcionira.


Kod nas je prilično glupo očekivati bilo kakvu financijsku pomoć od države, a pogotovo od Hrvatskih šuma. Dok se stvari u tom pogledu ne okrenu na bolje, što je zasad malo vjerojatno, jedini izlaz smo mi sami. A to je ono najgore u cijeloj priči jer nama je stalo samo do utrka, medalja, najvišeg mjesta na panju, licenci, naslova prvaka, bodova koje vrijedi skupljati kao i sličice Cro Army, lošeg graha, i još hrpe drugih gluposti koje idu u paketu.

Kad ponovno pročitam što sam napisao, očito je kako nema smisla pričati ni pisati o ovoj temi jer veća je vjerojatnost da će se legalizirati prostitucija, uvesti smrtna kazna ili da će država vratiti inozemni dug, prije nego ljudi promijene mišljenje ili uopće shvate što je neki bloger htio reći. Ali dobro, ovako je barem post malo duži, a ima i slika. A svi vole slike.

Nema komentara:

Objavi komentar