26.10.10

I'm back bitch!


I to u roznom! Nego, jel ovo još netko čita? Ako je odgovor potvrdan, ne odustajte od mene. Tko zna, možda padne još koji post do kraja godine. Nije sve neružičasto! Ima nade. Predlažem jedan prigodan glazbeni broj.



Uglavnom, problem (ako ga uopće ima) jest u tome što ovo nije blog poput onih gdje senziblini bloger otvara svoju napaćenu dušu i piše riječi ispunjene bolom, nadom, srećom i ostalim popularnim emocijama koje ima potrebu podijeliti s drugima pri tome izazivajući osjećaj neugode kod onih koji čitaju. Najčešće su u pitanju načitani srednjovječni samci i brkate feministkinje svih uzrasta jer žene uvijek imaju nešto za reći. Nije ni poput onih zaglupljujuće-statistički nastrojenih, kao ovaj. Vrlo visoko kotiraju i oni sa nekoliko riječi pored mutne fotografije koja govori više od tih nekoliko riječi. Doduše, ne puno više. A mogli su staviti tako lijepu fotografiju:


Eto! Jel to bilo teško? Nisam ni mislio. I onda sam tu negdje ja. Netko iz mase blogera koji koketiraju s mnogo toga, ali vjerni su samo jednome i koji vraćaju nadu u jedan dio ljudskog roda. Ako zanemarimo činjenicu da su blogeri. Ali, onaj problem koji sam spomenuo malo ranije? Da. Naime, ništa se ne događa. Dobro, tehnički, neke stvari stalno se događaju, ali sama ta činjenica nije dovoljan razlog da bi se o njima i pisalo. Što neke ne spriječava u toj nakani, kao npr. ekipu iz Bikera. Ako vam za to nije žao dati 25 novaca, ne znam šta bih vam drugo rekao osim, ako već ne znate gdje potrošiti novac, onda ga dajte nekome tko zna. Eto, dajte ga meni. Zima je na pragu, a baš sam bacio oko na nešto zgodno za hladne dane na biciklu.


Kad sam već kod bicikala (pretpostavimo da sam se odmaknuo od njih, tek toliko, zbog dramatike) i stvari koje se ne događaju, ovaj post rezerviran je za neke stvari koje mi trenutno padaju na pamet, a nisu se dogodile, a bilo bi vrhunski da jesu. Recimo. Ali ajmo bez nekog reda.

Naime, već 50 (slovima, pedeset) dana nije pala nijedna organizirana vožnja do Psunja. Barem ne ona u kojoj sam sudjelovao ja. Ali da jeste, bila bi do jaja! Jer sad je onaj dio godine između ljeta i zime kad lišće poprima nezdravu, ali lijepu boju i kad ionako kratki dani postaju još kraći. Sunce zalazi brzo kao da ga plaćamo da sjaji, tako da nakon mnogo kilometara guranja bicikla po mraku i nekoliko piva, ni ne primjećujemo hladne, mokre i neromantične zalaske, što garantira kako se nešto takvo neće dogoditi ni slijedeći vikend. Ni onaj iza njega. Ali znam da bi bilo odlično da se dogodilo.

Ne bi bilo loše spomenuti kako se nije dogodio ni moj razgovor s potencijalnim poslodavcem koji bi rezultirao mojim zaposlenjem. Tada bi ovaj post nastao najvjerojatnije tijekom radnog vremena. I to nadalje ne bi rezultiralo mojim otkazom jer bih imao jako dobar posao. Pošto se nije dogodio, to također znači i da neću ići biciklom na posao.

Dvije stvari koje se nisu dogodile (ali to je u ovom slučaju vrlo pozitivno) jest da moja noga nije kročila u SPD patike i na pedale s jednako ružnom kraticom. Nasreću, to je jedna od stvari koje se neće dogoditi. Druga stvar jest da nisam počeo trčati. Ne samo zato što su mi koljena ukantana, već i zato što je trčanje sranje.


Još uvijek nisam stavio lanac i kočnicu na Šonju. Bilo bi dobro da jesam, jer se ne bih morao voziti na njemu kao da sam ga ukrao. Ali on je ionako samo za po pump tracku, tako da... E viš, pump track. Nisam izlupao ostatke betona koji je ometao kopačke radove prve verzije, kao što nisam ispravio ono što je trebalo ispraviti na trenutnoj verziji. Da jesam i da već nekoliko dana ne pada kiša, bilo bi to odlično.

Već dugo nisam udovoljio jednom od svojih fetiša. U ovom slučaju, to su gumeni dijelovi bicikla na kojima žutim slovima piše MAXXIS.COM. Nema ništa bolje od friškog para guma friško stavljenih na bicikl. Naravno, ako je u pitanju Maxxis. Možete kupiti preskupi Schwalbe kako bi bili drugačiji ili Continental jer ne znate bolje ili Kendu jer ste škrti, ali nema boljih guma od Maxxisa. Iz jednog jednostavnog razloga. Zato što nema. Osim što nema razloga protiv Maxxisa, kod nas također nema ni High Rollera Semi Slick, jednoslojnog Swampthinga, Ardenta, Aspena... Tako da nisam imao prilike potrošiti hrpu love na hrpu guma, skinuti se gol i spavati s njima. Ali, ako čovjek od uvoza ovaj put bude imao sluha, moglo bi biti "seksa".

Znam da se tako ne čini, ali još uvijek nisam zamijenio žene gumama niti muškarcima. Iako stvarno ne znam šta žene vide u nama. Ili na nama. Znači, ni tu se ništa nije dogodilo. Još uvijek ih ne razumijem. Osim toga, još nisam dovoljno oglupio kako bih prestao jesti meso. Kao što rekoh, sad će zima, samo što nije.


Ima još jedna stvar koja je već dugo nije dogodila, a očito neće ni večeras. Bilo bi lijepo da barem jednom zalegnem prije 3 ili 4 ujutro. Pa makar sam. Dobro jutro!

Nema komentara:

Objavi komentar