23.1.11

Gray's Anatomy

Otkad pišem ovo razmaženo derište od bloga željno pažnje, trudim se da iz očitih razloga sadržaj bude većim dijelom u biciklističkom kontekstu. Doduše, zna se tu zametnuti podosta rečenica vezanih uz teme koje nemaju veze s prijevoznim sredstvom koje život znači. Evo jedan primjer... Baš neki dan trebalo je nešto proslavit, te sam pio iz sve snage. Bilo je dosta ljudi, pretežno muškaraca. Malo toga se sjećam i rano sam otišao spavati. Ali znam da me sutra bolila guzica. Previše toga zamagljeno je alkoholnim parama kako bi bilo iskoristivo za neku nebiciklističku priču na blogu, ali poanta je u tome kako u priči nema bicikala.

Baš jučer primjetio sam čega još nema na blogu, osim političke korektnosti. Naime, do sad sam pažnju posvećivao svemu što me više-manje zanima, osim mom biciklu koji je nekoliko puta tek ovlaš spomenut kao moj i jednom prilikom opisan mrvicu detaljnije. Stoga ću danas ispraviti tu nepravdu. Neće to biti "review" ili nešto u tom stilu jer ne volim rivjue. Osim ako izgledaju i zvuče ovako:


Ovo je priča kako je nastao Gvozden. Najstariji dijelovi na njemu, koji su se nalazili na dva bicikla prije njega su headset, prednja glavčina i pedale. Headset u pitanju je FSA Orbit MX kojeg sam dobio na Orangeu P7. Osim što je skidan dva puta i isto toliko puta vraćan na svoje mjesto, ništa drugo nije dirano na njemu, a moram priznati da je imao težak život dug 5 godina. Glavčina je DT Swiss Onyx, iako na njoj piše Magura Comp. Ali je DT Swiss. Iako piše Magura. Ali nije. Također je stigla na P7 sa svojim drugom headsetom i Shimanovim DX pedalama. Te pedale ne mogu dovoljno nahvaliti, pa stoga i neću pokušavati, ali reći ću samo kako imam još jedan par i na drugom biciklu. Na oba para pedala kombinirao sam duge i kratke pinove i grip je vrhunski čak i ako niste u 5.10 patikama, ponajviše zahvaljujući tanjim pinovima koji se bolje ukopavaju u potplate i potkoljenice.


Brzootpuštajuća-obujmica-stupa-sica koja je došla na rami ispustila je život nakon par mjeseci, pa je zamijenjena onom Thomsonovom jer je savršeno pristajala uz Thomsonov stup sica i lulicu od maksimalno 70 mm, koji su tu bili od ranije. Pa naravno. Bio je tu i neki Thomsonov setback stup sica, ali ubrzo sam ga zamijenio onim ravnim jer nikako nije odgovarao geometriji rame i mojim gabaritima. Sic je WTB Silverado. Kupio sam ga od čovjeka Vide koji je sjedenje na njemu uspoređivao s terorom, ali ja nisam imao tih problema. Avidove Juicy 5 s G2 rotorima od 185mm također su kupljene rabljene, ali u odličnom stanju. S obzirom na prijašnjeg vlasnika, to i nije nekakvo čudo. Odzračene samo jednom, imaju Swiss Stop u čeljustima i vjerojatno ću ih imati dok sam živ. Ili dok se ne oparim te ih bezrazložno zamijenim Shimanovim XTR Race-om.


Pogon, kojem je ovo drugi bicikl, je Shimano Hone u XC verziji s 175 mm kurblama. Život je počeo s tri lančanika, da bi ih zamijenio s dva Shimanova 36-22, pa je na kraju završio s jednim e*13 s 32 zuba. Pošto se onaj crni mat finiš na kurblama počeo trošiti i izgledati odvratno, dao sam ga na tretman majstoru Seni koji ga je ispolirao do visokog sjaja i vratio mu mladost, pa sad izgleda kao jedan od ovih. Nakon što su izdržali dvije godine, nedavno su ležaji u pogonu ispustili dušu, pa sam originalne Hone šoljice zamijenio sa SLX/XT šoljicama s većim ležajima.


Kad sam se dijelom dobrovoljno, a dijelom zbog uništenog mijenjača odlučio na jednu brzinu, zatukao sam lovu u seksi Hope Pro 2 Single Speed stražnju glavu. Ima čelično tijelo čegrtaljke, 48 točaka prihvata i vijke umjesto "brze osovine". To je malo pipavije riješenje kad dođe do skidanja kotača, ali je zato s vrlo bitnog estetskog gledišta puno čišće i s manje pokretnih dijelova. Odlična glavčina, jedino zna biti prilično dosadna na nekim usponima. Prijenos je omogućen SRAM PC 1X lancem i Surlyjevim čeličnim single speed lančanicima. 15 zubi za Pobosutlje, 20 zubi za ostatak Hrvatske. Enivej, glavčine su Sapimovim i DT Swissovim žbicama povezane s Mavic XM719 obručima koji se vrlo dobro drže. Bio sam malo skeptičan zbog uskoće obruča, ali do sad nije bilo problema s Mavičima niti s "valjanjem" guma prilikom skretanja, koje su obično napumpane na 25-28 PSI.


Dok god sam pri zdravoj pameti, tubeless neće na moj bicikl. Pogotovo jer me ne zamara popularni problem rotacijske mase i otpora kotrljanju. Preko zime i šugavih mjeseci Maxxis Medusa me čupa iz blata, a za ostali dio godine brinu se kombinacije High Rollera, High Roller Semi Slicka i Larsena TT, sve u 2.35 širini i s najjeftinijim i jako dobrim CST kondomima s auto ventilom. Upravljač je jedna od stvari u kojima sam se još tražio, a trenutno je na Gvozdenu Race Face Atlas FR jarko narančaste boje, minimalnog rajza, srezan sa 785 na 760 mm i sa ODI Ruffian gripovima na krajevima. 785 mm bilo je malo previše za provlačenje između stabala, ali moram priznati da je bilo korisno za penjanje s jednom brzinom.

Za izravnavanje neravnina služi Foxov Float 32 u RLC verziji sa 140 mm i Zlim naljepnicama. Nema do Foxa. Htio sam R verziju, jer bez R se ne može, ali navodno je bilo "samo" RLC. Pa sam kupio njega. Ajde, C zna dobro doći, ali L je apsolutno nepotrebno slovo u ovoj kratici. RC bi bio idealan Fox. Unatoč višku dijelova, ne žalim se. Radi kao putar i jednostavna je za održavanje.


I na kraju ono najvažnije - rama. Nakon što sam tijekom nekoliko mjeseci bio u kontaktu s ljudima iz pet zemalja i nakon što sam obećao svog prvorođenca, zahvaljujući švicarcima crni Sovereign u L veličini konačno je bio kod mene. Trenutno je težak oko 12.5 kg, odaziva se na ime Gvozden i zavaren je od japanskog Tange Prestige čelika. Toptube i downtube su istog promjera, dok je seattube nešto manjeg i prolazi kroz top tube, što trostruko butirani prednji trokut čini prilično krutim + stup sica je 31,6 mm što ukupno daje netipično neudoban čelični hardtail. Zato chainstaysi i seatstaysi ublažavaju ukupni neudobni dojam.


Ali znao sam šta kupujem. Rama od 2810 g žive vage koja je prenervozna s vilicom kraćom od 140 mm, geometrijom koja mi ne daje baš puno prilike na usponima, ali je savršen hardtail na svemu što ide u suprotnom smijeru. Vožnja na njemu zvuči nekako ovako. Između ostalog, ima jedne od najbolje riješenih podesivih dropouta, što je od životne važnosti za nas jednobrzince. Oni s opsesivno kompulzivnim poremećajem kunu se u ekscentrični bb, ali neka hvala.

Što se mene tiče, opet, ovo slobodno može biti posljednji brdski bicikl na koji sam ulupao lovu. Ne namjeravam ga nikome ostaviti ni u oporuci. Doduše, ne želim ništa nikome ostaviti u oporuci. Do tada možda promijenim još pokoju vitalnu komponentu koja nastrada ljudskom nepažnjom, ali Gvozden ne ide nikuda. Osim na zid i u grob.


2 komentara:

  1. Kako je Gvozden, se vozi kaj?

    OdgovoriIzbriši
  2. Zamalo je otišao na bubanj prije koji mjesec, ali na sreću riješio sam (tada) novonastale probleme, tako da je još uvijek u garaži i ne planira promijeniti vlasnika do daljnjeg. Pedaliram nešto slabije otkad sam postao ponosni otac, ali još uvijek nađem vremena za vožnju od sat-dva barem dva puta tjedno.

    OdgovoriIzbriši