17.1.11

Ja sam za legalizaciju!

Nikad nisam bio čovjek od novogodišnjih odluka. Vjerojatno zato što se nisam držao ni onih znatno kratkoročnijih. Uvijek mi je bilo smiješno slušati o tuđim čvrstim odlukama koje će sve "promijeniti iz korijena". Nisam siguran mogu li se ljudi promijeniti. Oukej, tehnički, mogu. Usput, promijene adresu, usele u lijep stan tapeciranih zidova i zaborave na modnu osvještenost uz pomoć košulje klasičnog kroja i nešto dužih rukava koji se vežu na leđima. Ako ćemo ozbiljno, ne vjerujem da se ljudi mijenjaju. Ali vjerujem da uče iz grešaka, ako su imalo pametni.

Radim užasno puno grešaka za moj pojam. A možda sam samo prestrog prema sebi. Svejedno, odlučio sam isprobati kako funkcionira to sve sa novogodišnjim odlukama. Recimo. Pošto sam novi u tome, ne znam ima li tu nekog roka za podnošenje istih. Možda sam trebao sastaviti popis prije 31.12. Dobro, polako. Dječji koraci.


Što bi bilo dobro promijeniti u 2011? Npr. ako idem ljudima dati savjet kako bi im time pomogao, to najčešće znači puno izgubljenog vremena i velik broj odumrlih živčanih vlakana. Jedna od posljednjih situacija kada sam išao biti koristan, bila je kad je neki tip na izvjesnom forumu postavio nekoliko napola formuliranih pitanja o single speedu, na što ga je nagnao mijenjač koji je završio u žbicama. Sličan tijek stvari bio je i kod mene. Prvo sam počeo izbacivati lančanike. 3x9, pa 2x9, pa 1x9, pa je onda stražnji mijenjač odlučio dignuti ruke od svega. Ali digresiram, oprostite.

Uglavnom, bilo je očito da je u pitanju jedan od onih parazita koji tipkovnicu i miš na internetu koriste u omjeru 2:98 u korist komponente s manje tipaka, ali htjedoh ispasti pametan i usput čovjeku dati neke smjernice, te mu olakšati život, ako već ozbiljno razmišlja o jednoj brzini. Ispostavilo se da ne razmišlja. Ne samo o toj temi, već uopće. Nakon što mi je odgovorio na poruku, neko vrijeme mogao sam samo misliti na to kako bi bilo kad bi mu zavezao štrik oko vrata, privezao drugi kraj za bicikl i vozio uzbrdo u jednoj brzini, sve dok konjina u licu ne poprimi boju kao jedan od Avatara. Ili ga jednostavno rasčetvoriti. A ja baš nikad nisam agresivan.


Ako se prema izreci savjet daje samo u slučaju života i smrti, te ako nas netko izričito pita za njega, onda ću odsad tako činiti i ja. A moj odgovor redovito će biti: "Ne znam." Osim tog ne znam, ne znam ni zašto se ljudi primaju nekih stvari kad postoje nepogriješivo očiti znakovi da to nije za njih. Istina, ponekad nije lako razlučiti sve razloge za i protiv jer granica bude prilično mutna, pa je u redu pokušati. Ali u slučaju morona koji bi tako rado vozio single speed, ali u nekoj jako laganoj brzini jer je to inače jako teško, granica je jasna, a on je na strani koja bi jednostavno trebala odustati.


Osobno se bavim stvarima koje mi barem donekle idu. Ako ništa drugo, onda ne ustrajem kad postane očito kako će mi kasnije biti vrlo žao. Što me dovodi do još jedne odluke. Ako mi bude do seksa, platit ću za njega. Jer sav seks na svijetu nije vrijedan podnošenja ženskih emotivnih erupcija uzrokovanih nekim od hormona ili emacipacijom-primjenjivom-po-potrebi, kao i čudljivih raspoloženja i demonstrativnih ispada uzrokovanih nečim što nisam napravio, a ujedno i zbog toga što ne znam što je to što nisam napravio.


Netko to može podnositi. Mnogi se godinama tješe da mogu. Ja ne mogu, a i da mogu - evo iznenađenja - ne želim! Nisam ženomrzac, iako uvijek uživam u sceni na 2:35. Baš naprotiv, volim žene. Pogotovo kad su spremne učiniti određene stvari za novac. Nego, htjedoh reći, da je više ljudi iskreno prema sebi, bilo bi više sretnijih ljudi. Ovako samo imamo više obiteljskog nasilja, djece bez jednog ili oba roditelja i gomilu "hodajućih bombi" koje samo čekaju da eksplodiraju usred ručka koji je bio malo neslan. Bez njih Crna kronika ne bi bila ni upola zanimljiva.


Nego, počeo sam o seksu. Nema sramote u plaćanju za seks! I ne dajte da vam nitko tvrdi drugačije. Time ćete samo pomoći mnogoj djevojci i ženi koja time želi zaraditi koju kunu ili euro kako bi završila fakultet, donijela djetetu hranu na stol, izbjegla bubreženje od strane svog svodnika, financirala neki svoj skupi hobi ili jednostavno zaradila radeći ono što voli, jer to bi ionako radila. Ta djelatnost još uvijek je nepravedno obilježena kao ilegalna i najčešće rezervirana za političke i poslovne krugove, ali nadam se kako će se i to s vremenom promijeniti na bolje, te ozakoniti. Ako se mene pita, bolje žene nego marihuana.


Ja ne mogu živjeti s nikim, ako on nije pas. Znam kuhati i znam vješto rukovati vrlo složenim uređajem koji služi pranju veša. Perem suđe i nisam gadljiv na mastan sudoper. Ne volim djecu. Uostalom, geni nijedne žene ne bi imali šanse protiv mojih nadrkanih gena, a vjerujem kako je sasvim dovoljan samo jedan Ja. Što će reći, prostitutke su savršene žene za ljude popute mene. Neće ih smetati Vaša škemba, mlitav nježnik i onaj dio glave gdje je nekad bila kosa, govorit će Vam sve što želite čuti, neće biti nepotrebno živčane, dok su pored Vas za njih ćete postojati samo Vi, bit će Vam apsolutno posvećene. Zanimati će ih čak i Vaši problemi, ako je to uključeno u cijenu. Ali za to radije platite psihijatra.

Nedavno sam bio i na razgovoru za posao, te sam se morao u tu svrhu obrijati i počešljati. Što mi inače teško pada. Ali fin posao je u pitanju. Bio bih u uredu i morao bih 8 sati na dan biti vrlo dosadan na engleskom i njemačkom. Ako dobijem posao, jedna od odluka jest i to da se nadljudskim snagama potrudim kako bih i ostao na tom poslu. Jer, razumljivo, treba nekako financirati odluku o kojoj sam pisao malo ranije u tekstu.

Mogao sam odlučiti i kako ću više voziti i zdravije jesti, ali bila bi to laž, jer vozit ću kako sam vozio i do sad. Doduše, s jednom brzinom. Ako ćemo iskreno, vozim samo zato da se ne primjeti koliko nezdravo jedem. Odlučio sam i kako ću ranije u krevet, te ranije iz njega. Sad je oko 4 ujutro. Znači, toliko od te odluke. Za sve koji su izdržali do kraja, još 5 minuta boli.

Nema komentara:

Objavi komentar