9.3.11

Vjerujte mi, nije mi za vjerovati

Prije nego počnem s postom, gospodin Nicholson ima vam za poručiti nešto vrlo važno.


Da, to i naravno, You can't HANDLE the truth!

Daklem, nakon što sam prije tjedan dana pogledao Smrti u oči i nakon što mi je namignula, znao sam da tu nije kraj. Na mlaku radost omanje nekolicine i veliko razočaranje svih ostalih, po svemu sudeći živjet ću još neko vrijeme. Najžalosnije je to što se mora dogoditi nešto tragično, neugodno ili bolno kako bismo počeli cijeniti to što većinu vremena nismo slinave biljke. Stoga sad intenzivno radim na zdravom aspektu života kako bih što duže mogao održavati onaj nezdravi, jesti što želim sada i odgoditi posljedice za godine u kojima ću biti u pelenama i bauljati okolo s hodalicom.

Na bicikl ću sjesti čim temperature postanu pluća friendly, a do tada plivam, preskačem uže, radim vježbe nadrkanih ruskih trenera, divlji sam u srcu, živim na rubu, sve je opet na 11 i u glavi sam na repeat stavio ovu pjesmu:


Osim kad mi dosadi, pa prebacim na ovu. U svakom slučaju, idem na pobjedu.

Slijedeći mjesec morat ću se upustiti i u sanaciju pump tracka koji je tijekom zime potpuno devastiran. Kad već spomenuh pump track, od državnog prvaka doznao sam kako je ekipa iz Pakraca uspjela doći do povećeg komada zemljišta kojeg nitko ne želi kako bi na njemu napravili pump track ili dva, pokoju hrpu pogodnu za dirt i još zabavnih sadržaja. Obećao sam im pomoći lopatom i savjetima, te ću se truditi zvučati kao da znam o čemu pričam. Navodno će na raspolaganju biti mnogobrojno ljuctvo i mehanizacija. Ako se dobro iskoristi, rezultat bi mogao biti sličan ovome nešto niže. Pa nisu kanađani pametniji od nas!


Sa zdravljem mi se vratila i volja za svim onim stvarima koje volim. Jedna od njih je mrziti druge stvari. To bi iziskivalo zaseban blog, te ću stoga ovaj put istaknuti jedan primjer ljudske gluposti na koji mi je pažnju skrenuo bivši prijatelj. Naime, prema napisima u članku koji je objavljen na jednom od žutoštampnih portala, u saboru je na razmatranju prijedlog novog kaznenog zakona kojeg dovršava izvjesna radna skupina na čelu sa, naravno, ženom. Prema tom kaznenom zakonu, ne samo da neće doći do legalizacije prostitucije, već će od sada svi oni koji se odluče na posjet pružateljici spornih usluga biti kažnjeni novčano ili će završiti na godinu dana u državnom odmaralištu. Do sada su kažnjavanju bili podložni samo svodnici.


Prema zdravo seljačkoj logici, bilo bi puno pametnije stati na kraj trgovini ljudima i uvesti red u ovu vrstu obrta. Počevši s njegovom legalizacijom. Kao i uvijek bilo bi jeftine kineske radne snage koja bi pristajala na niže cijene, ali uvijek ću radije platiti više i biti sa zgodnom hrvaticom koja na utegnutoj guzici ima tetovirano "IZVORNO HRVATSKO" ili "HRVATSKA KVALITETA". Na sreću, ima dovoljno zgodnih žena zlostavljanih od strane očuha u mladosti, onih sa krhkim samopouzdanjem, kao i onih koje jednostavno vole taj posao i dobre su u tome, tako da bi postojala zdrava konkurencija bez tržišnog monopola. Osim ako se Todorić ne uključi u igru. Legalizacijom bi mnoga žena stupila u radni odnos, imala zdravstveno, mirovinsko i ostale doprinose, bilo bi više sretnih muškaraca i manje onih koji su spolni život sveli na internetsku pornjavu, baby losion i obiteljsko pakiranje maramica. Osim toga, sajmovi obrta postali bi puno zanimljiviji nego su to bili do sada. I gdje je problem?

Toliko za danas. Odoh lizati rane nakon još jednog dana ispunjenog produktivnim mazohizmom. I za kraj, evo vam odgovor na ono što niste ni znali da želite znati.

Nema komentara:

Objavi komentar