16.5.11

BK Radnik

Naslov je takav kakav jeste jer sam dobio posao! Eto, nekim čudom došao je i taj dan. Zbog posla, ali i zbog nekih drugih stvari postovi su se opasno prorijedili, pa idemo nekim više manje kronološkim redom + povremene digresijice s onim što ste trebali vidjeti, a možda niste.


Prije neznamkolikovremena bio sam na Papuku s nekoliko ljudi o čemu, eto recimo, svjedoči fotografija iznad. Ironično je kako smo morali prekršiti zakon kako bi fotografija uopće nastala. Bio je to prvi put na Papuku nakon više od godinu dana i nisam se osjećao kad da sam u međuvremenu propustio mnogo toga. Ali osjećao sam da ću povratiti jer sam netom prije uspona na Nevoljaš sunio masni mesni doručak. Dvije svijetle točke bile su kratki spust s Nevoljaša posut kamenjem i isprani spust od autobusa do Jankovca koji nikad ne razočara. Sad ne moram na Papuk slijedećih godinu dana.

Digresija br. 1:

U jednom starom postu stavio sam fotografiju tipa na bmx-u koji kreativno koristi rezultate zemljotresa. Ovaj puta u pitanju je skateboard.


Za prvomajsku vožnju pao je dogovor za Psunj. U razmatranju su bile razne verzije, s noćenjem, s kampiranjem, s više ljudi, ali na kraju su ostala dva čovjeka koji su te nedjelje na put krenuli dosta kasno i na Psunj stigli još kasnije. Tome nije pomogla ni hrpa policije, vojske i tipova s odličjima koji su zatvorili jedinu ulicu u Okučanima kojom se može proći prema Pakracu. Barem su nam organi tako rekli. To je značilo 20-ak kilometara preko Novske zbog 200-tinjak metara zatvorene ceste. A većina onih sa šarenim odlikovanjima na prsima ionako je bila u birtiji umjesto na misi. Ali dobro.

Na Omanovcu su nas dočekali kanadski uvjeti. Raspoloženje mi je malo popravio novi Renthalov upravljač koji sam preuzeo od prvaka i koji sam odmah nakeljio na Evila. Za razliku od uobičajenog protokola, prvo smo se pustili Borikom da isprobamo novu XC stazu. E, tako bi trebala izgledati kružna XC staza! Ali ako na utrci bude veći broj natjecatelja, zbog uskoće staze na tehničkijim dijelovima koji idu nizbrdo, gotovo sigurno će biti gužve zbog onih žgoljavih antravaca koji znaju voziti samo uspone. Kiša je padala veći dio dana, tako da smo što zbog kiše, što zbog znoja bili potpuno mokri. Ali nije smetalo. Čak bi se mogao naviknuti na ovo jer voziti Borik i Desetku po kiši je nešto najbolje što vam se može dogoditi na biciklu u ovim krajevima. Osim toga ustanovio sam kako upravljač od 780mm ne predstavlja nikakav problem na dotičnim stazama. Doduše, srezah ga na 760 jer bolje leži u rukama. I ljubim među guzove onoga tko je izmislio High Roller!

Nakon Desetke uživanje je prošlo i nastupila je pokora jer sam imao nekih tegoba s međurebrenim mišićima ili nekim živcem u tom području. Osjećaj je bio kad da me je netko raspalio u jaja, ali jaja su bila smještena ispod lijevog pazuha. Zbog dobre vožnje, zbog kiše i zbog boli nije mi se dalo vaditi fotoaparat, pa fotografija tog dana nemam. Morat će te mi vjerovati na riječ.

Digresija br. 2:

Malo Ragea i kanadskog XC-a.


Nekoliko dana poslije dobio sam poziv da se nacrtam na još jednom razgovoru za posao. Nacrtao sam se, napričali smo se i posao je bio moj. Dobio sam neodgovornu poziciju na farmi mliječnih krava gdje je će odgovornost rasti proporcionalno s vremenom provedenim na istoj. Cijeli dan okružen sam glasnim sisatim ženama i u govnima sam, ali negdje se mora početi. Posao je dobar, plaća je pristojna, ima tri smjene, pa je radno vrijeme šaroliko što mi ne predstavlja problem. Jedino sada imam manje vremena npr. za ovaj blog.

Problem mi predstavlja to što na posao moram putovati. Ne zbog vremena, jer pola sata vožnje nije puno, već zbog auta u kojem moram putovati. Igrom slučaja, stvari su se s financijske strane posložile tako da mi je jedina opcija bila kupiti taj leš od auta. Kojeg mrzim. Mrzim mnoge stvari, ali njihova nebitnost u mom životu ne pomaže održati plamen mržnje na duge staze pa su rijetko vrijedne spomena. Ali ovaj auto prezirem. Bojim ga se upaliti jer postoji dobra mogućnost da ne upali. Osim toga, strah me je i ugasiti ga jer znam da ga nakon toga moram upaliti. U prtljažniku je cijelo vrijeme kanta motornog ulja, kanister vode i bicikl, ako me slučajno ostavi negdje na cesti. Ako ugovor o poslu ikad promijeni status s određeno na neodređeno, svečano obećajem kako će dotični automobil skončati kao onaj u slijedećem spotu.


Događaj će biti najavljen putem bloga i svi ste pozvani. Ali u auto osim mene stane još četvero ljudi ili pet ako se malo zguramo. Zato požurite s prijavama kad za to dođe vrijeme. Što će se dogoditi s njim prije nego ga zapalim, ne znam, ali biće veselo. Sudjelujete na vlastitu odgovornost.

Digresija br. 3:

Malo feel good bmx vožnje po New Yorku. Ni jedan azijski doseljenik nije nastradao prilikom snimanja.


Prošli vikend zapalili smo do Pakraca na dh utrku da vidimo kako to izgleda uživo i da bacimo oko na dh stazu o kojoj svi pričaju. Od svega me se najviše dojmio izvjesni Alex Stock koji je na utrku došao na Koninoj Abracadabri, koja je po popularnoj marketinškoj definiciji all-mountain bicikl. I bio je ukupno osmi! Svaka mast. Nakon "inspekcije" staze njegov izbor bicikla imao mi je smisla jer staza nije tehnični zahtjevna zbog brzine već zbog silnih kontrazavoja, uskih serpentina koje slijede nakon vrlo strmih dijelova, a ponegdje i dropova, što sve pogoduje lakšem i okretnijem biciklu. Kompromis je taj što na ravnim dijelovima i brzim zavojima zbog rupa koje su nastale tijekom vikenda neće biti brz kao na dh biciklu, ali tih dijelova ionako nije bilo tako puno. Manje od 12 sekundi zaostatka za pobjednikom utrke koji je bio na dh biciklu i koji je redovito među prvih 80 na utrkama Svjetskog kupa zaslužuje respekt i pivo na šanku. Osim toga, uz par piva zaključio sam kako je kokoš bila prije jajeta i ako je Isus uopće postojao, nije bio ni približno onakav kakvim ga predstavljaju. Naprotiv, bio je jeben igrač.


Što se same staze tiče, u idealnom uvjetima staza je doslovno zajebana za odvesti, a u izdanju u kakvom je bila za vikend spust predstavlja još veći uspjeh. Naime, zbog premalo kiše, preguste šume i reljefa koji onemogućava dopremu dovoljne količine vode na dijelove staze gdje je potrebna, svi bentovi i veći dio staze bili su samo hrpa prašine koja ne pruža gotovo nikakav oslonac. Hoće li Titančani pronaći neko rješenje ili će staza ostati takva kakva jeste, živi bili, vozili, pa vidjeli.

Nema komentara:

Objavi komentar