24.11.14

Sveti Hardtail

U meni je previše odbojnosti prema čovječanstvu kako bih rekao da, generalno, živimo u dobrom vremenu. Ovo je odvratno vrijeme, a postat će sve gore. Zahvaljujući ljudima.

Ali, ako volite bicikle, nema boljeg vremena za život od ovoga u kojem se nalazimo. Visoka tehnologija prodrla je u sve dijelove bicikla; taj jednostavan izum doveden je blizu savršenstvu i bolji je nego ikada. Broj proizvođača je ogroman, a izbor proizvoda nikada nije bio veći. Zasad ću zanemariti dilemu je li veliki izbor dobra stvar ili ne.

Svaki proizvođač koji drži do sebe u ponudi ima nešto karbonsko. Isto tako postoji sto i jedna interpretacija sustava suspenzije i svaki proizvođač tvrdi kako je njihova najbolja i svi stoje iza svoje filozofije. U toj močvari inteligentnih riješenja, patenata, marketinga i promotivnih slo-mo videa, potencijalni kupci imaju strašne probleme prvog svijeta. A opet, i nemaju. Jer danas gotovo pa i nema loših bicikala.

Sve je to relativno lijepo, ali gdje je u toj priči hardtail? Zahvaljujući ljudima koji nisu zaboravili na onaj jednostavniji jednostavni izum, hardtail bicikli su živi, zdravi i bolji nego ikad, hvala na pitanju. I da, nikad nije bilo bolje vrijeme za posjedovanje hardtaila. Znam, ističem ono što je očito, ali često nam promiču očite stvari. Očito je da je i brdski hardtail evoluirao. Prigrlio je nove standarde poput 27.5" kotača, 142x12 drop-outa i headtubea većeg promjera, a neki poput Production Privee-a iz razloga poznatih samo njima nakeljili su i Press Fit standard za osovine pogona iako im rame nisu od karbona (ali o njima nešto kasnije).

Naravno, svi proizvođači imaju svoje ideje o idealnim brojkama što se tiče geometrije, ali razlike vjerojatno nisu tako velike koliko bi oni to željeli. S vremenom su se iskristalizirali neki idealni rasponi u milimetrima što je najviše koristilo 29-kama koje su neusporedivo bolje u usporedbi sa svojim primitivnim nezgrapnim precima od prije desetak godina. Današnji hardtailovi s modernom geometrijom i 29" kotačima ravnopravni su u vožnji svojoj manjoj braći gotovo po svemu. Pored svih standarda koji su ih zadesili, vjerujem kako su kotači od 29" najbolja stvar koja se dogodila hardtailovima. Izuzetak su oni hardtailovi namjenjeni downhillu i freerideu (koji postoje samo u tragovima) i hardtailovi za 4x i dirt/street.

Ako izuzmemo male, pretenciozne, preskupe i preekskluzivne custom proizvođače kojih ima kao šuge i čiji su proizvodi izrađeni po mjeri dostupni manjem broju smrtnika, izbor konfekcijskih brdskih hardtailova dostupnih širem pučanstvu vrlo je izdašan. Spomenut ću one koji su mi na ovaj ili onaj način privukli pažnju.


Prvi je, naravno, Evilov Sovereign. Evil je na njihovoj FB stranici nedavno objavio fotku na kojoj Strobel drži The Hardtail. Iz priloženog se dalo naslutiti da je dobio nove dropoute, otvor na seat tubeu za kabel nekog stealth stupa sica na daljinski i pojačanje na rami koje je oblikom sličnije Evilovim karbonskim ramama. Pretpostavio sam kako je headtube 44mm i iskreno se nadao da je rama predviđena za 29" kotače, pošto Sovereignov stražnji trokut na fotografiji djeluje znatno veće od Factionovog, a i na forumima je bilo nekih, hm, "pouzdanih" informacija kako Evilovci imaju u planu izbaciti čeličnu 29-ku. Evil nije objavio nikake detalje u vezi novog Sovereigna, ali zato su uljudno odgovarali na upite putem e-maila. Kada sam dobio odgovor na svoj upit, entuzijazam je splasnuo koliko je to bilo moguće..

U odnosu na konkurentne hardtailove napravljene su neke nedovoljne promjene u geometriji, a kvaliteta čelika je degradirana u odnosu na prošlu generaciju (Reynolds 520 umjesto Tange Prestige), dok je cijena tek simbolično smanjena. Naglašeno je da je rama je kompatibilna s 27.5" kotačima, ali brojke u geometriji odnose se na 26" kotače. Možda bi novi Sovereign trebao biti 26" i 27.5" friendly, ali nigdje se ne spominju dodatni dropouti koji bi trebali smanjiti razliku u geometriji koja nastaje promjenom kotača. Ali ono što jesu spomenuli jest da će imati headtube isključivo za ravne 1 1/8 stirere, a to je ono što je najviše vapilo za promjenom na prošloj generaciji rame.

Razmišljao sa o tome i još uvijek ne mogu dokučiti zašto bi netko htio na tržište izbaciti hardtail poput Sovereigna i ograničiti ga na vilice s ravnim stirerom. Takav potez nema previše smisla u 2014. godini, pogotovo zato što na takav hardtail idu vilice od 140mm hoda na više i većina vilica tog karaktera ima stanchionse promjera 34, 35 ili 36 mm i ima konusne stirere, a postoji samo jedna vilica za koju znam i koja ispunjava te uvjete i ima opciju s ravnim stirerom. Imali su priliku stvoriti odličan hardtail s već postojećim kultom sljedbenika, ali oni su iz čiste lijenosti napravili poluproizvod kojeg bi valjda trebao prodavati njihov originalan i prepoznatljiv, ali još uvijek poljuljan imidž.

Zato je Chumba Rastro sve ono što Sovereign vjerojatno nikada neće biti. Od nekoliko modela koje Chumba trenutno ima u u ponudi, Rastro je moj favorit. Možda i zato što izgledom podsjeća na Evila.


Na Chumbu su gotovo svi zaboravili, sve dok je dva teksašanina relativno nedavno nisu preselili iz Kalifornije u Teksas i udahnula joj novi život. Ali ovo nije ona Chumba od prije, ovo je nešto sasvim drugačije. Čelični hardtailovi, zavareni u US of  A, od Američkog čelika i dijelova proizvedenih u Americi. Patriotizam, kvaliteta i puno pažnje poklonjene detaljima. Ovo je najbliže što ćete prići kvaliteti jednakoj custom biciklima, ali za upola manju cijenu.

Kad sam već preko bare, spomenut ću i vrlo poželjne Reeb bicikle. Osim što proizvode pivo, proizvode i jako dobre hardtailove.


Rade po istoj filozofiji kao i Chumba. Sve se radi kod kuće u Coloradu od domaćih materijala. All Mountain Reeb njihov čelični model koji je za slijedeću godinu dobio drugo ime, nešto drugačije profile cijevi i neznatno izmjenjenu geometriju. Imaju opciju i za pogon remenom, ako to ikome treba u životu.


Ne mogu pisati o hardtailovima, a da ne spomenem Konin Honzo. Nisam siguran je li Honzo bio prvi konfekcijski hardtail tog tipa (29" kotači, čelik, ultrakratki stražnji kraj), ali siguran sam da je najpopularniji i da je pokrenuo lavinu 29 inčnih all-mountain hardtailova slične geometrije. A Honzo stvarno ima odličnu geometriju, koja je minimalno promijenjena otkada je sredinom 2011 predstavljen kao prototip. Od tada je neprestano bio na mojoj listi želja.


Nije nikakvo čudo što je Honzo toliko uspješan jer, osim nahvaljene geometrije, bicikl je relativno jeftin, pristupačan i izgleda stvarno dobro. Točnije, izgledao je dobro jer od slijedeće godine to više neće biti slučaj. Kada sam vidio prve fotografije na Koninoj stranici, prva pomisao bila je da rama za 2015 izgleda bolje nego ikad. Ali kad su osvanule fotografije rama L i XL veličine... Toliko je ružna da je fizički nemoguće dugo gledati u tu ramu.


Ideja je bila da pretvore Honzo u hardtail verziju Processa 111, ali rezultat je, pa, ogavan. Ne mogu vjerovati da netko iz Kone može ozbiljnog lica reći da je zadovoljan načinom kojim su realizirali tu ideju. I što su time dobili? Nakazu koja je nešto kao Ron Jeremy među hardtailovima. Debeo je i prilično ružan, ali zato ima savršene dimenzije na mjestima gdje je to bitno kako bi zadovoljio svog vlasnika svaki put. Znači, ako ste netko kome apsolutno nije bitno što je njegov bicikl neopisivo ružan, već mu je stalo samo do istinskog i nepatvorenog zen užitka u vožnji kojeg može pružiti samo hardtail savršene milimetraže, onda će novi Honzo biti vaš idealan životni partner.

Ninerov ROS 9 jedan je od hardtailova koji su nastali zahvaljujući uspjehu Honzoa. ROS 9 mi se stvarno sviđa. Progledao bi mu i kroz ekscentrični BB, ali ne mogu prežvakati činjenicu da netko proizvodi hardtail od najobičnijeg 4130 Cro-Mo čelika koji je zavario Ču Češ Čen i onda ga prodaje po bezobraznoj cijeni za koju se mogu dobiti hardtailovi od puno kvalitetnijeg čelika koji nosi znatne prednosti nad običnim 4130. Da budem precizniji, u pitanju je 899 jebenih Engleskih funti, ako ga kupujete s ove strane bare. Nimalo ne pomaže ni činjenica da su Ninerovci jarani sa Dubyjom.


Po toj bi logici i On One mogao prodavati svoje hardtailove od čeličnih vodovodnih cijevi po cijenama rama od Reynoldsa. Kad već spominjem On One, oni me nikada nisu privlačili svojim čeličnim proizvodima. Vjerojatno zato što sam snob. U isti koš redovito sam trpao i Ragley koji je, istina, dobro počeo i bio prepoznatljivog i jednostavnog dizajna, ali posljednjih godina očito ima krizu identiteta jer im rame svake godine izgledaju drugačije i to ne na dobar način. Za slijedeću godinu Blue Pig, Piglet i Mmmbop, za promjenu, izgledaju nešto bolje. Ali u ovom slučaju to znači da su se utopili u neprepoznatljivosti s hrpom drugih hardtailova na tržištu.

Transitionov TransAM za 2015 u 29" verziji zapeo mi je za oko. Barem što se geometrije tiče jer fotografija još nema. Dosadašnji model doimao se sklepano na brzinu kako bi se popunilo mjesto u ponudi, dok kod novog modela to očito nije slučaj. Baš naprotiv, očito je da su si momci iz Transitiona ovaj put dali truda i bacili oko na Honzovu geometriju. Što uopće nije loše. Unaprijedili su i dizajn dropouta. Loše je to što za TransAM ramu u Europi traže iznose kao npr. za Stantonovu Sherpu ili Coticov Solaris. I ne, nije od Reynoldsovog čelika kao Sherpa i Solaris, već je u pitanju 4130 nepoznatog podrijetla. Rekao bih kako je Transitionova 29 inčna geometrija bolja od Coticove i Stantonove, ali rekao bih i da je Transition precjenjen.

Što se tiče Solarisa i Sherpe, ti bicikli izgledaju jako lijepo, od kvalitetnog su čelika, i uspjevaju zadržati prepoznatljiv identitet. I relativno su skupi. Nemam predrasuda prema Tajvanskim proizvođačima i siguran sam da tamo ima dovoljno sposobnih ljudi koji mogu odraditi posao jednako dobro kao većina Američkih ili Europskih proizvođača koji se busaju u prsa domaćom proizvodnjom. Tako da vjerujem da dobivate ono što ste platili kad kupite Cotica ili Stantona.


I iako sam stvarno želio da mi se te rame sviđaju, to mi jednostavno ne polazi za rukom. Obje rame djeluju mi prilično neodlučno. Kao da je netko nespretno spojio uštogljenu XC ramu s ramom za puno agresivniju vožnju, a rezultat su rame koje žele biti previše toga odjednom. A možda me je Honzo sa svojom geometrijom jednostavno pokvario za sve ostale rame.

Još jedan manekenski hardtail koji je postao popularan čim se pojavio je i Shan od Production Privee-a. Nedavno je dobio nove 27.5" kotače i svoju lakšu verziju, Oka. Andorani su se izlajali i o 29" verziji Shana na kojoj navodno rade i ta mi se ideja čini iznimno privlačnom. Japanski 4130 čelik, geometrija koja funkcionira, atraktivan izgled, ne previše novaca... Zvuči idealno? Ne. Jer će Andoranske konjine isto kao u slučaju Shana i Oke, ničim izazvani, dizajnirati ramu s BB-om za Press Fit ležaje. Na čeličnoj rami. Čangrizavi starac u meni to ne može i neće prihvatiti. A i ne mora. Jer ima dovoljno čeličnih hardtailova na ovom svijetu čiji tvorci znaju pomiriti formu i funkciju na način koji mi se sviđa.


Jedni od njih su Kanađani iz Chromaga. Chromag je u relativno kratkom vremenu postao sinonim za hardtail. Kad god netko spomene hardtail, prva asocijacija je Chromag. Oni ne bi postali ono što jesu bez razloga jer bilo je proizvođača hardtailova prije i poslije Chromaga. Napisati ću Chromag još jednom, samo zato što mogu. Chromag.

Zbog njihove cijene, Chromagove rame zavarene u Kanadi znanstvena su fantastika za velik broj ljubitelja hardtaila, ali zato njihove Tajvanske verzije nisu. Geometrije Stylusa, Aperturea i Root Downa gotovo su identične Kanadskim Gypsy, Samurai i Surface, ali uz dvostruko manju cijenu. Točnije, Tajvanski Chromag neznatno je jeftiniji od npr. gore spomenutih Stantona i Cotica. Pa čak i od Transitiona. Chromagovci nisu bili detaljni u vezi čelika Tajvanskih rama, samo su naglasili kako su izrađeni po njihovim točnim specifikacijama. Da, i bez zraka nema života. Ali dobro.


Zašto bi itko pored rame od vrhunskog Reynoldsovog čelika htio imati čeličnu ramu od običnog 4130 Cro-Moly čelika na kojoj piše Chromag i koja košta gotovo jednako kao ona od Reynoldsa? Baš zato. Moj vrlo subjektivni i ničim potvrđen dojam o Chromagu jest da su njihove rame jednostavne. Neopterećene su hrpom marketinških kategorija i disciplina. Iskrene su. I vjerujem da s njima dobivate neiskvaren doživljaj brdskog biciklizma. A ja upravo pišem o komadu čelika kao o živoj osobi... Ili drugim, i manje čudnim riječima, sviđa mi se način na koji Chromag interpretira hardtail.

Ako bude sreće, nadam se da ću u nekoj ne tako dalekoj nealternativnoj budućnosti sve to saznati iz prve ruke.

Uglavnom, shvatili ste. Danas postoji hardtail za svakoga od vas, čak i za ljude poput mene. A to nije mala stvar. Ovo je uistinu najbolje vrijeme za imati bicikl. Volio bih kada bih mogao reći da je i najbolje vrijeme za život.

Ah, da. Chromag.

2 komentara:

  1. hvala za friški steel ht apdejt!
    misliš da je 27,5 samo hit ili bolje rješenje za ht?
    tvoja idealna konfiguracija steel ht bi bila?

    OdgovoriIzbriši
  2. Ne bih rekao da je hit. Vjerojatno je 27.5 na hardtailovima samo zato što je i na ostalim biciklima. Ali uopće nisam uvjeren kako je značajno bolji od 26" za hardtailove. Čuvaj Cotica.

    Idealna konfiguracija? Chromag Rootdown, Trailmaster sic, Scarab pedale, Sequence lančanik, Pike na 120mm, Hope/DT Swiss EX 471, Maxxis DRH2, Thomson gdje god stane, Renthal Fatbar, ODI Longneck gripovi, SLX kočnice (2x180mm Ice Tech), SLX pogon (starija verzija sa čeličnom osovinom) i još malo Zee-a za ostale pogonske dijelove.

    OdgovoriIzbriši