24.4.15

Pedaliram, dakle imam nešto na što mogu staviti pedale

Posljednji put bio sam ovako bolestan još prije četiri godine i dva mjeseca. Ali ide na bolje, tako da mi se još neko vrijeme nitko od vas neće popišati na grob. Posljednji put kada sam sjedio na biciklu koji je bio moj bilo je prije dvije godine, pet mjeseci i nešto sitno dana. A to znači da konačno imam bicikl. Ta-daaa!


U pitanju je Konin Unit iz 2013. Htio sam model za 2015, ali on, vrlo navodno, nije bio raspoloživ. Zato ovaj jeste i to za ne-puno-novaca. Bilo je ili kupiti Unita i pedalirati odmah, ili skupljati lovu za nešto više seksi i pedalirati tko zna kada. Meni se pedaliralo što prije, a i siguran sam kako će Unit biti sasvim dobra alternativa dok se dovoljno ne oparim da si mogu priuštiti kanadski čelik. Neću se upuštati u špekulacije o tome kada bi se to moglo dogoditi. Nego, vratimo se Unitu.

Njegova vilica s 0 mm hoda i jedna brzina trebali bi mi pomoći da se podsjetim kako je voziti bicikl koji ništa ne radi za mene. Njegova rehabilitacijska svojstva djelovat će blagotovrno na moju atrofiranu tehniku, nedostatak snage i nakupljenu srdžbu. Možda uspije ponovo napraviti muškarca od mene.

Pošto je zamišljen kao bicikl za prijelazni period pepoznate duljine trajanja, ne namjeravam na njemu mijenjati gotovo ništa. Osim onoga što je stvarno potrebno promijeniti. Npr. stražnju glavčinu.

Jedini dio koji mi je ostao od prije je Hopeova stražnja single speed glavčina. Neusporedivo je bolja od onoga što serijski dolazi na Unitu, a bilo bi i pretužno ostaviti ju da skuplja prašinu na polici. Sada kada je na kotaču, Kona zvuči puno bolje. S glavčinom sam zamijenio i stražnji lančanik kako bih omjer između prednjeg i stražnjeg lančanika prilagodio pedaliranju po našim depresivno ravnim predjelima.


Osim toga bilo je još nekoliko stvari koje je trebalo odstraniti. Upravljač na Unitu bio je preuzak i preravan, pa je zamijenjen Renthalom. Naravno. Ovo mi je treći Renthalov upravljač i njegovih neskraćenih 780 mm širine i 10 mm  "rajza" ponovno pružaju osjećaj kao kod kuće. Koninu predugu lulicu zamijenio sam Truvativovom AKA duljine 60 mm koja drži Fatbar u idealnom položaju. Nisam htio investirati u skuplju lulicu jer AKA je dovoljno čvrsta, lagana, nježna prema očima i služi svrsi.

Pedale su druga priča. One koje su došle na Unitu samo su izgledale kao pedale, ali nisu to uistinu bile pedale. Htio sam najveće pedale do kojih sam mogao doći. Race Face Atlas i DMR Vault imaju platforme koje se sužavaju na rubovima. Znam da postoje razlozi za to, ali htio sam pedale sa što većom raspoloživom kvadraturom. VP Harrier sklone su raspadanju, HT KA01, kao i ostale HT pedale, nisu najtrajnije, ali su zato prilično skupe. Sixpack Millenium i Skywalker bile su mi vrlo skupa nepoznanica. e*13 LG1+ su prekomplicirane. Specialized Boomslang bile su još uvijek nedostupne.

Tako da je odluka pala na Chromagove Scarab pedale koje su bile predmet obožavanja neko dulje vrijeme. I koje su ime dobile po insektu koji je svoj život posvetio kotrljajući govna po pustinji i kojeg su iz nekog razloga štovali drevni Egipćani. Veličina platforme od 110x105 mm zvuči izdašno. Ali Chromag, kao i svi ostali proizvođači, trebali bi prestati navoditi ukupne dimenzije tijela pedale i navesti stvarne tj iskoristive dimenzije platforme koje će biti u dodiru s obućom. 105 mm širine odgovara stvarnom stanju, ali od 110 mm duljine iskoristivo je 100 mm. Ostatak otpada na dio pedale s kojim neću biti u dodiru.

Ali mogu živjeti s tim, jer podesivi položaj pinova, podesiva duljina pinova, podesiv broj pinova, ljuti grip, kvaliteta izrade i niti jedan loš review znače da sam dobro izabrao.

Morati ću promijeniti i gripove jer ovi koji su došli s Unitom su, pa, zakurac. Ali to je to! Nakon toga suživot s (još jednim) Unitom može početi. Naravno, čim ozdravim. I čim uhvatim vremena od posla. I obitelji. I što god se još stigne ispriječiti između mene i bicikla.

1 komentar: