17.5.15

Razlozi protiv

Naravno da ću nastaviti gledati i ostalih šest utrka Svjetskog kupa, ali ne sa zanimanjem s kojim sam to radio do sada. Kao prvo, manje je zanimljivo bez Sam Hilla.


Pogotovo zato što je pokazao da je još uvijek sposoban pobijediti na utrci i to na pedalama na kojima se ne može pobijediti na utrci. Prošlu je godinu završio pobjedom, samopouzdanje je bilo na vrhuncu, kurčenje je bilo na nivou, čak se okušao i u endurou (i pobijedio na jednoj etapi prve utrke EWS-a na Novom Zelandu) i onda je ukantao rame na trening vožnji i sada ga neće biti do daljnjeg. Sve je manje stare škole u downhillu, a to nikako nije dobra stvar.

Drugi razlog za negodovanje je Sv. Aaron Gwin.


Ako je prva utrka u Lourdesu ogledni primjer onoga što će se dešavati u ostatku sezone, mogu živjeti s tim. Da, bit će malo dosadno jer se uvijek isti ljudi motaju po podiju, ali to mi ne smeta jer Gwin je barem atraktivan na biciklu dok pobjeđuje. Pa i dok gubi. Čak mogu prežvakati, iako teško, i to što je heavy kršćanin i što se u svakoj prilici i na svemu mora zahvaliti Isusu ili Bogu kao da oni imaju nešto s tim što se mali Aaron najbrže spustio niz brdo. Samo čekam trenutak kada će na podiju umjesto s limenkom Red Bulla mahati s raspelom.

Najviše mi smeta to što je Amerikanac. Amerikancima se ne smije dopustiti da pobjeđuju jer Amerikanci ne znaju pobjeđivati.

Npr. godinama nisu imali nikoga sposobnog tko bi na utrci Svjetskog kupa redovito završio u prvih 20, a kamoli na podiju. Unatoč tisućama ljudi na downhill biciklima i ogromnoj površini bogatoj mjestima savršenim za downhill. Australce i Engleze, koji se ne mogu pohvaliti s downhill reljefom, to nikada nije spriječavalo. Francuzi su, kao i uvijek, priča za sebe.

Tada se jednog dana od nikuda pojavio taj Gwin. Istina, on u svojim izjavama nakon pobjeda ostaje relativno skroman i zahvali se Bogu na svemu. Ali, zato svaki put kad Gwin pobjedi, njegovi ne pretjerano intelignetni zemljaci zaborave na povijest i tada slušamo o Americi kao o kolijevki brdskog biciklizma, o tome kako je Svjetski kup ustvari Američki kup, o najvećoj naciji na Svijetu, o Američkom načinu života, o Americi kao zemlji slobodnih, o tome kako je i Bog bradati tetovirani Amer na Harleyu, itd.


Ali, ima jako puno crnaca i latinoamerikanaca. I jako su ljuti. Osim toga, tu je i milijarda fanatičnih islamista koji nemaju što za izgubiti i spremni su umrijeti za svoj cilj. A sasvim slučajno mrze Ameriku, Amerikance i preziru njihov materijalizam.

Odjednom se osjećam puno bolje.

Nema komentara:

Objavi komentar