1.7.15

Put u pakao popločan je objektivnošću

Mnogi post koji sam napisao do sada nastao je zato što sam bio iziritiran ljudskom glupošću. Ili ljut zbog nečega. Često bi to bilo moje krajnje subjektivno i karikirano mišljenje o nečemu ili o nekome, lišeno bilo kakve političke korektnosti i s namjerom da uvrijedi i izvrgne sprdnji. Ne mogu se sjetiti jesam li ikada napisao nešto distancirano, objektivno ili čisto analitički, a da pri tome nisam podlegao Tamnoj strani.


Osim toga, primjetio sam da se u posljednje vrijeme osim o famoznom plusu u kontekstu veličine kotača, više nego ikada priča o pogonskim dijelovima. Točnije, o količini lančanika/brzina i o vječnom derbiju između Shimanoa i SRAM-a (nikada mi nije bilo jasno zašto Ameri to uporno izgovaraju kao "Šruem"). Iako na internetu postoji mnogo postova na tu temu, nekih boljih od drugih, u jednom trenutku učinilo mi se kako bi to bila idealna prilika da i ja dam svoj obol na, za promjenu, što objektivniji način. Ali, teško je napisati bilo što na tu temu, a da to ne bude prežvakavanje nečeg već napisanog ili opće poznatog.

Gotovo svi znaju o rastu veličine kazete kroz povijest, o dugogodišnjem globalnom monopolu Japanaca, o usponu SRAM-a, o SRAM-ovom gotovo smrtnom udarcu prednjem mjenjaču s njihovim "revolucionarnim" 1x11 i o Shimanovim poprilično kasnom i poprilično neočekivanom odgovoru na SRAM-ov potez. Objektivno, u tom ratu "inovacija" i borbe za tržište krajnji korisnici su uvijek bili na dobitku, čak i ako ne zanemarimo poneki ne-baš-potreban-standard ili loše zamišljenu ideju. Danas je izbor pogonskih komponenti vrlo izdašan, a glavni su igrači tehnologiju skupih pogonskih grupa odnedavno ponudili i u jeftinijim paketima za ljude koji neće ići tako daleko da dižu kredite kako bi kupili kazetu i mjenjač. Istina, SRAM-ova ulaznica za 1x11 još se uvijek teško može nazvati povoljnom, ali Shimano nema tih problema.

Nekada davno, prije nego je osvanula SRAM-ova XX1 grupa, svatko tko se htio riješiti prednjeg mjenjača na svom brdskom biciklu bio je primoran koristiti 1x9, ili ako je trunčicu imućniji onda 1x10. Najmanji prednji lančanik bio je onaj sa 32 zuba (ako niste imali neke od tada relativno rijetkih direct mount kurbli) dok su najveći rasponi kazeta bili 11-34 ili 11-36, ovisno o tome je li kazeta bila s 9 ili 10 lančanika. Nabavili biste neki chainguide i život na biciklu bio je ljepši. Ili barem jednostavniji. Svi oni kojima je to bio prevelik zalogaj držali su se svoja dva ili još češće tri prednja lančanika i živjeli u uvjerenju da je prednji mjenjač s razlogom na njihovom biciklu i da je taj razlog jako bitan. Koji god on bio.Svi oni koji su vozili s 1x9 ili 1x10 bili su svjesni da prednosti uvelike nadmašuju nedostatke. Objektivno, ako ste bili u relativno dobroj formi, s prednjim lančanikom s 32 zuba i kazetom 11-36 mogli ste otpedalirati gotovo svaki uspon. Onaj koji niste mogli odvoziti nije bio ni vrijedan patnje jer je brzina guranja bicikla bila jednaka ili veća od brzine kojom bi uzbrdo pedalirao netko s malim prednjim lančanikom i kazetom poput vaše.

I tada je SRAM na tržište izbacio pomagalo za sve one koji su bili preslabi ili prelijeni (ili oboje) za jedan prednji lančanik.


Objektivno, njihova marketinška strategija nije se temeljila na tome, ali nemoguće je ne imati na nišanu dio tržišta koji otpada na mnoge ljude koji su se grčevito držali svojih prednjih mjenjača, a čija je vjera u iste bila poljuljana SRAM-ovom agresivnom crvenom propagandom. Broj zuba na prednjem lančaniku spustio se na nevjerojatno malih 26, a raspon kazete rastegnuo se od najmanjih 10 zuba do nevjerojatnih 42. Zahvaljujući magičnom prednjem lančaniku prednji mjenjač i chainguide postali su suvišni. A zahvaljujući SRAM-u mnogi ljudi postali su uvjereni da njihove prednje mjenjače čeka sudbina mobitela s tipkama. Cijena XX1, XO1, pa kasnije čak i X1 grupe nije nimalo pomogla. Objektivno, SRAM-ov 1x11 bio je poput liposukcije za bogate i neskladno popunjene ljude koji si ju mogu priuštiti. Ostali debeli vlasnici prednjih mjenjača na umoru postali su očajni.

Tada je preko noći svatko tko ima CNC tokarski stroj počeo proizvoditi prednje lančanike po uzoru na SRAM. Za one najočajnije svijetlo na kraju tunela bili su oni drugi lančanici koji su trebali udahnuti novi život njihovoj odjednom "ograničenoj" kazeti s deset brzina. Kako je broj zubi na kazeti porastao sa 36 na 40, bilo je potrebno napraviti modifikacije i na mjenjaču kako bi mogao donekle normalno funkcionirati. Iako je ispod te "ideje" velikim slovima pisalo NE TAKO DOBAR KOMPROMIS, svi su ju prihvatili kao da je Mojsije sišao sa Sinaja držeći veliki anodizirani lančanik umjesto dvije ploče sa uklesanim škrabotinama. Jer ipak, Bog vam nikada neće dati veću brzinu od one s kojom možete otpedalirati uspon.


Kada se Shimano konačno udostojio izbaciti svoj odgovor na tržište, najveći prigovor bio je, a što drugo, nego raspon kazete. 11-40 bilo je neprihvatljivo u usporedbi sa SRAM-ovih 10-42. Čak i kad je Shimano požurio s novom XT grupom i kazetom koja je znatno jeftinija u usporedbi sa SRAM-ovom, koja je imala raspon 11-42 i čiji je jedini "nedostatak" u odnosu na SRAM-ovu kazetu bio onaj jedan zub na najmanjem lančaniku (koji ujedno znači i da će Shimanova kazeta odgovarati na tijelo čegrtaljke vaše stare glavčine bez dodatnih troškova s vaše strane), ni to nije bilo dovoljno. Kao da najveći lančanici na kazetama nisu dovoljno veliki, sada ih možete zamijeniti s onima od 44 ili 45 zuba, ovisno imate li SRAM-ovu ili Shimanovu kazetu.


Ni budućnost nije što je nekad bila. Objektivno, osim što su ljudi prigrlili svoju slabost kao da je u pitanju nekakva vrlina, počeli su prihvaćati i slabost pogonskih dijelova na biciklu kao nešto sasvim prirodno. Među gomilom rivjuova 1x11 pogonskih grupa, možete pronaći visok broj onih u kojima je došlo do pucanja lanca. Što i nije neko čudo s obzirom da se inženjeri i dizajneri pogonskih komponenata bore za prostor koji se mjeri u djelićima milimetra. Veliki ljudski potencijal i mentalni resursi koriste se kako bi se ljudima omogućilo ugodnije pedaliranje linijom što manjeg otpora. Kako bi ironija bila veća, uz to se redovito povezuju pojmovi poput 'napredak'. I 'inovacije'.

Ne morate voziti singlespeed. Ne morate nikome ništa dokazivati. Nitko ništa ne očekuje od vas. I nikoga nije briga za broj brzina na vašem biciklu. Ali objektivno, bicikli nikada nisu bili lakši, kazete nikada nisu bile veće, lanci nikada nisu bili tanji, a ljudi nikada nisu bili slabiji.

4 komentara:

  1. Bicikli napreduju prema potrebama ljudi. A ljudi nazaduju.
    Ili vrijedi obrnuto?

    OdgovoriIzbriši
  2. Obrnuto? Ljudi napreduju prema potrebama bicikala? A bicikli nazaduju?

    OdgovoriIzbriši
  3. http://www.makeuseof.com/tag/smarter-technology-dumbing-human-race-2/

    OdgovoriIzbriši
  4. Zašto bi bili samo glupi kad u isto vrijeme možemo biti i slabi?

    OdgovoriIzbriši