27.12.15

Vodič za materijaliste

Opet je to vrijeme u godini. Ne mislim na blagdane nego na vrijeme kada sam opet bez bicikla jer sam ga iz ovoga ili onoga razloga bio primoran prodati. Ponovno. Taj "trend" postaje prilično frustrirajući. Ne tješi me ni činjenica da ga zbog posla ionako ne bih mogao voziti. Osim što me posao udaljio od bicikla kojeg nemam, udaljio me i od bloga. Ali ovaj sam put ipak imao pristup internetu, pa sam barem mogao surfati za hipotetskim budućim biciklom i biti u toku s biciklističkim događanjima bez višetjednog nadoknađivanja, kao što je to bio slučaj prije nešto više od godine dana. Naravno, uvijek ima vijesti koje me zanimaju više od nekih drugih, a vezane su uz hardtailove. Neće ih nedostajati niti u 2016, iako se ispostavilo da su neke hardtail vijesti prilično razočaravajuće.

Prvenstveno one vezane uz Ragley. Sjećam se da su relativno davno počeli na dobar način. Bili su jeftina, ali iz nekog razloga privlačna čelična alternativa. Zatim je nastupio period tijekom kojeg sam čuo jako malo o Ragleyju i kada sam njihovu skromnu paletu modela povezivao s nečim pljesnivim, ustajalim i žalosnim. Nakon toga ništa više nisam čuo u vezi Ragleyja niti sam htio čuti.

I onda su prije nekoliko mjeseci počeli curiti djelići zanimljivih informacija o novim modelima sa starim imenima. Napetost je rasla, informacije su i dalje bile šture, s obećanjima se nije štedjelo, a očekivanja su bila prevelika. Kao što je to uvijek slučaj sa očekivanjima. Na trenutak sam čak pomislio kako je Ragley u stanju napraviti ramu koju bi, pa ne znam... Poželio? Kada su Raglyjevci konačno predstavili nove modele, jedina stvar na koju sam mogao pomisliti bila je: dosadno. Ali "dosadno" na način na koji bi to izgovarala hrpa zombija: "Dosadnoooo, doooosaaaadnoo, dosaaaaaarghlj...".

Ragley je imao priliku početi iz početka i napraviti nešto svježe, drugačije i originalno koliko to može biti, jer na tržištu koje vrvi sličnim malim brendovima čije je proizvode ponekad teško razlikovati jedne od drugih, treba bježati od prosječnosti na sve moguće raspoložive načine. Ragley je imao puno toga na raspolaganju, ali nije iskoristio gotovo ništa. Očistili su i pojednostavili dizajn; igrali su na sigurno gdje god su to mogli i navodno su se kvalitetom (a definitivno cijenom) približili ostalima. Ali unatoč svemu što su napravili, ne postoji niti jedan razlog zbog kojega bih kupio Ragley prije neke druge rame, osim zbog njihove istančane konzervativnosti prožete dosadom i velikom količinom monotonije. Realno, previše je ovdje riječi bačeno na Ragley.

Jedna druga tvtrka koja definitivno zaslužuje više riječi je Guerrilla Gravity iz Colorada. U vrijeme dok je većina proizvođača preselila svoju proizvodnju na Daleki Istok, ekipa iz Guerrille odlučila je pokazati srednji prst proizvodnji na Tajvanu i odlučila sve proizvoditi kod kuće, u Denveru. Prije nekog vremena pročitao sam negdje nečiju forumsku izjavu kako ekipa iz Guerrille radi na hardtailu koji bi trebao ugledati svjetlo dana vrlo uskoro. Forumska naklapanja ovaj put ispostavila su se kao istinita i prije oko mjesec dana gerilci su procijedili prvu fotografiju hardtaila zvučnog naziva Pedalhead, nastavivši s heavy metal i hard rock tematikom kao i s dva prethodna modela.

Na prvu je loša Instagramska fotografija sugerirala na 29-ku ljute geometrije koja obećava, ali pažljivija analiza otkrila je ramu koja izgleda kao da ju je napravio netko kome je ostalo nešto cijevi viška nakon što je zavario neku ogradu. Nadao sam se da je u pitanju samo prototip i kemijanje oko finalizacije geometrije, ali ispostavilo se da je to gotov proizvod (!).


Nedavno su na svojoj stranici objavili sve ključne podatke o svojoj hardtail nakazi. Vrlo kratak stražnji kraj, vrlo prostran prednji centar, vrlo vesele ostale geometrijske brojke, Boost, 27.5+ i 29" kompatibilnost, bez press fit-a, i sve to s cijenom koja nije pretjerana s obzirom na mjesto zavarivanja. Uglavnom, na papiru sve izgleda hardtailovski gotovo savršeno. Naravno, ako možete zanemariti Minecraft izvedbu rame. Ja ne mogu.

Da popravim umjetnički dojam i okus u ustima, spomenut ću Last i njihov Fastforward. Od prve objavljene fotografije bilo je jasno da je samo pitanje vremena kada će se taj hardtail početi proizvoditi. Čistih, jednostavnih čeličnih linija, bez suvišne manipulacije cijevima i nakaradnih ojačanja, Lastov prototip izgledao je kao pun pogodak.


Unatoč tome, momci iz Lasta uporno su prodavali priču kako su neodlučni, iako možda i nisu. Kada je projekt Fastforward službeno dobio ime i kada su objavljene sve specifikacije, bilo je potrebno manje od 24 sata da bi Lastovci na Kickstarteru skupili dovoljno eura za početni budžet. S današnjim danom imaju tri puta više love nego što im je trebalo za početak.

Pogađate, rama je kompatibilna sa + kotačima, ali Boost je izbjegnut na isti način na koji su to odradili Cannondaleovci, samo bez prestižnih naziva. Nekome 135mm dropouti možda budu kamen spoticanja, nekome ne. Ali za pretpostaviti je kako će zbog relativno povoljne cijene Fastforward biti prečest prizor na forumima koji vrve biciklističkom verzijom geekovskih neonacista.

Još jedan brand čiji bicikli i rame često nepravedno prolaze ispod mog snobovskog radara je i Genesis. U njihovoj brdskoj ponudi koju će slijedeće godine, naravno, predvoditi 27.5+ modeli Longitude i Tarn, sasvim nezamijećena ostala je potpuno nova verzija High Latitude. Čelična 29-ka moderne geometrije (iako nisu išli u krajnosti kao GG s Pedalheadom), nekim čudom bez Boost-a, koja dolazi u nijansi beblje plave. Koja je očito nova beblja ružičasta za 2016.

I neobično mi se sviđa što u ovoj epidemiji 27.5+ pošasti još postoje ljudi koji će napraviti ramu koja će služiti isključivo za 29" kotače, bez ikakvog spomena o kompatibilnosti sa + glupostima.

Kod Spot Brandovog novog Rockera to nije slučaj. Osim već spomenute neizbježne + kompatibilnosti, novi Rocker zavaren je od Reynoldsa 853, a tu je i Boost i plava boja. Ako je suditi prema brojkama, geometrija je kompromis između utrkivanja i manje ozbiljnih aktivnosti na biciklu, ovisno s koliko hoda raspolaže vilica na Rockeru. Ako si iz nekog razloga želite zakomplicirati život, na Rocker je moguće nakeljiti i pogon s remenom. Unatoč cijeni zaslužuje mjesto na mojoj wish listi.


Pošto sam vrlo pristran kada je u pitanju Chromag, posljednji poželjni hardtail koji mi pada na pamet dok ovo tipkam ostavio sam kao Kanadski šećer za kraj. Radi se o Mad Max verziji njihovog Rootdowna, nazvanoj Rootdown B.A. što bi u ovom slučaju trebalo značiti Bad Ass. Chromagovci se još nisu službeno izjasnili o novoj rami, tako da sam do svih informacija došao preko kataloga Kanadskog distributera.

Čelik je isti, stražnji kraj je sa 413mm ekstremno kratak, prednji centar je dulji, bb nešto niži, a maksimalni hod vilice oko kojeg se vrti geometrija je 160mm. U sve to ugurali su i Boost, kao i dovoljno otvora na rami za vaš podesivi stup sica. Nedavno se na Chromagovom Instagramu pojavila fotografija instagramski standardno loše kvalitete na kojoj se nalazio bicikl koji neodoljivo podsjeća na Lošu Guzicu.


Postoji samo nekoliko stvari koje mi se ne sviđaju kada je u pitanju novi Rootdown. Prema jednom forumskom lešinaru, bb će biti press fit tipa. Iskreno se nadam da je dotični samo loše informiran, te da nesvjesno laže i obmanjuje. Druga stvar je što mi ovakav bicikl ne treba. Osim ako se u međuvremenu ne preselim u Alpe, Rootdown B.A. za mene ima smisla kao i skupo odijelo za pretilog polupismenog novopečenog saborskog zastupnika iz Donje Pripizdine. A opet, kada je netko od vas posljednji put kupio bicikl vođen zdravim razumom?

Nema komentara:

Objavi komentar