15.1.16

Energetska kriza?

Ne pušim. Ustvari, mrzim pušenje, a pogotovo pojedine pušače i žalim što rak pluća i grla u većini slučajeva djeluju presporo. Ne drogiram se, a nikada i nisam. Čak više i ne pijem kao prije. Ostao sam samo blijeda sjena onog pivopije od nekada. Ovih dana se držim onoga "Pij malo, pij dobro", pa si s vremena na vrijeme priuštim jedno ili najviše dva dobra piva, ali to je to.

Moj su otrov energetska pića. Ovaj post je vjerojatno trebao početi sa, "Pozdrav svima. Ja sam Ivan, i... ovisnik sam o energetskim pićima." Ali ja ih pijem isključivo zbog toga što mi se sviđa njihov okus, ne zbog "energije" koju navodno pružaju, jer nakon sadržaja nebrojenih limenki koji je prošao kroz mene, postao sam imun na efekte kofeina, taurina, ginsenga i svega ostaloga za što limenke tvrde da sadrže u sebi.

Prije sam običavao strusiti mnogu limenku Red Bulla, ali otkada se netko u Hrvatskoj konačno sjetio da postoji Monster, više nisam mogao ni pomirisati limenku s bikom. Monster mi je neusporedivo bolji i to ne samo zbog veličine limenke.

Nedavno sam proveo kraće vrijeme u Njemačkoj, gdje je izbor energetskog smeća puno veći nego kod nas, pa sam odlučio malo eksperimentirati. Odlučio sam probati sva energetska pića do kojih sam mogao doći. Originalni Red Bull sam preskočio jer ga jednostavno ne volim, kao i njihova ostala izdanja.

Također sam izbjegavao sva energetska pića bez šećera, pošto to i nema baš nekog smisla. Zašto bi itko htio izbjegavati šećer u piću koje se i pije zbog šećera? To se kosi s mojim vjerskim uvjerenjima. Osim toga, verzije bez šećera nikada nisu ukusne kao one koje koje ga sadrže. Ako ste kojim slučajem dijabetičar, ionako ne biste smjeli ni prismrditi polici s energetskim pićima.

Uglavnom, zanemario sam sve jeftine i nepoznate deterdžente i izbor "ograničio" samo na one najpoznatije i najkomercijalnije. U ovom slučaju Rockstar, Relentless i Monster.


Mislio sam kako Monster ima veliki izbor okusa, ali ispostavilo se da je Rockstar puno produktivniji. Također se ispostavilo da tvorci Rockstarovih pića pate od poremećaja poznatog pod nazivom ageuzija. To je kao da ste daltonist u vezi raspoznavanja okusa. Sva pića su im međusobno jako slična i imaju iritantnu karakteristiku da su gotovo sva kisela i da imaju efekt "skupljanja" u ustima.

Originalni Rockstar okus je kao Red Bull pomiješan s malinom i šakom Hubba Bubbe. Priznajem, bolji je na drugo pijenje, ali nije nešto na što bi se mogao naviknuti. Fruit Punch je višnjasto-malinastog okusa, a egzotični Punched Guava vrlo jagodasta. Kod Xdurance-a borovnica malo spašava stvar, ali ne dovoljno. Juiced je isprana kopija Monsterovog Rippera, dok je Freeze Lime kao čista limeta u nekakvom bezličnom temeljcu za energetska pića.

Super Sours su baš to, super kiseli. Kao da Rockstarove patvorine ionako nisu dovoljno kisele. Super kiseli Lime je vrlo žgaravičast; Apple je nešto što izaziva trajnu žgaravicu; jedino je malinasti Raspberry podnošljivo kiseo. Freeze Watermelon je nešto najgljusnije što sam ikada probao. Kao da pijem sok iz gnjile lubenice pomješan s vodom od krastavaca.

Mislio da je to najgora uvreda za osjetilo okusa dok nisam okusio Rockstarov Sparkling Energy. Uvijek sam mrzio vodu s okusom nečega. Voda ne bi trebala imati nikakav okus, u tome i jeste poanta. Nisam nikada probao znojne mošnje i noge, ali prilično sam siguran da Sparkling Peach ima okus znojnih mošnji u kombinaciji s nečijim nogama. Sparkling Citrus je gotovo jednako grozan, ali ovdje nisu u pitanju znojna jaja već tekući nusprodukti pranja leševa.

Nakon dvanaest limenki nečega mogu reći da se Rockstar sa svojim okusima trudi biti originalan po svaku cijenu, pa i po cijenu dobrog okusa. Ide u isti koš s Red Bullom.


Relentless je proizvod velike Coca Cole i moram priznati da su se potrudili oko izgleda limenki koje izgledaju kao da ih je dizajnirao nekakav tattoo majstor, za razliku od Rockstarovih koje izazivaju epileptične napadaje kod ljudi. Relentless na limenkama citira Edgara Alana Poea i neke druge pisce i podbada Red Bull sa sloganima poput "No Half Measures". Doduše, sadržaj limenki ne prati kvalitetu vanjštine.

Originalni Relentless je energetski dosta neodređen. Najbolje bih ga opisao kao kiseliju verziju Kauflandskog Crazy Wolf-a. Ako baš morate, radije popijte Ludog Kurjaka. Berry Juiced je bobičasto neopredjeljen. Recimo da za nijansu prevladava malina, ali sveukupan okus je vrlo bezličan. Lemon Ice je osvježavajuč i čak je dobar ako volite limun. Ja ne volim. Apple & Kiwi konkurira najgorim okusima Rockstara, kao i Čarliju. Iznimno odvratan dok se pije, ostavlja još gori okus u ustima nakon pijenja. Gnjusniji na drugo pijenje. Što se Relentlessa tiče, hvala, ali neka hvala.


Kao i dok sam pio sve ove odstranjivače jetre, najbolje sam ostavio za kraj, da isperem odvratan okus u ustima. Znam da zvučim kao da sam sponzoriran od strane Monstera, ali od svega što sam istresao u sebe, Monster je definitivno najbolji. Niti za jedan njihov okus ne mogu reći da je loš. Neki su samo manje dobri od drugih. Ako izuzmem onaj bez šećera, koji je očito proizvod Sotone. Uglavnom, rekao bih da netko od kuhara u Monsteru očito zna što radi.

Od okusa koji su dostupni kod nas, najčešće ločem originalni Monster. Svaki put nakon otvaranja limenke ritualno udišem zelenu maglicu u obliku lubanje, ali još uvijek ne mogu točno odrediti kakav je okus u pitanju. Osim da je dobar. The Doctor je bezobrazna kopija Orangine, što je dobro jer volim okus Orangine. Vjerojatno voli i Valentino Rossi. Ripper mi je dosta egzotičan jer nisam sklon rajsko-voćnim okusima, ali ponekad savršeno sjeda. Kao i Assault koji rijetko pijem, a koji je Monsterova verzija soka od kole. Definitivno najbolji dizajn limenke.

Punch je okusom gotovo identičan gaziranoj tekućini ružičaste boje koju sam od djetinjstva nazivao 'kraher'. Dobar, ali dosta sladak i nije za svaki dan. Od okusa koji nisu dostupni kod nas, prijedlog za uvoz definitivno su Rehab okusi. Rehab je Monsterova izvedba ledenog čaja. Negazirano i dolazi u dva okusa: zeleni čaj i čaj od limuna. Preporučam oba, ne obavezno tim redom.

Ako ikoga zanima, još uvijek sam živ i nisam primjetio nikakve posljedice. Što ne znači da ih i nema. I unatoč gomili "energije", spavao sam kao beba. Imam li nešto pametno za reći nakon dvadesetak limenki slatkog smeća? Pijte vodu.

2 komentara:

  1. Valja se držati svećeničkih napitaka! I ostalih belgijskih pripravaka poput ovoga. Milina. Toliko ih je još na čekanju.

    http://www.vansteenberge.com/en/our-beer/piraat/piraat-triple-hop/

    Otkud postade ovisnik o ovim šećerima?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Izmaklo je kontroli. Nisam se ni okrenuo, a već sam pio jedan Monster dnevno. Ponekad i više. Uglavnom, taj ovisnički život je iza mene. Uspio sam smanjiti na jednu limenku mjesečno.

      Iskoristio sam priliku da probam nekoliko Belgijskih, Duvel, Chimay i Blanche de Namur. Uff... Nitko ne zna bolje s pivom od Belgijanaca.

      Izbriši