11.1.16

Sam svoj pustolov

Ljudi već jako dugo prelaze velike udaljenosti na biciklima. To nije baš ništa novo i to je sasvim u redu. Ali imam dojam da je u posljednje vrijeme, više nego ikada prije, to putovanje na biciklu postalo nekakav "modni hir" među biciklistima. Da ne spominjem kako se izrodio zasebni dio biciklističke industrije koji se brine za to.

Pored posebnih bicikala dizajniranih isključivo za putovanja, postoji i cijeli niz proizvođača koji izrađuju prateću opremu za te "posebne" bicikle. Recimo da je dobro to što su sada takvi bicikli i oprema dostupni svima i što ljudi više nisu osuđeni na uradi sam riješenja i slične poluadekvatne prepravke i zahvate, kada se odluče otisnuti na putovanje biciklom. Ali zato sada svaki idiot koji je investirao poveću količinu novaca u jedan takav poseban bicikl i hrpu prestižne opreme, zahvaljujući svom pametnom telefonu, može svakodnevno stavljati fotografije i izvještaje iz "divljine" na jednu ili više društvenih mreža koje ima na raspolaganju. Na našu veliku sreću.

Zbog takvih ljudi 'avantura' je postao prečesto upotrebljavan pojam, razvodnjen do neprepoznatljivosti. U današnje vrijeme premalo je pothvata koji zaslužuju biti nazvani avanturom i koji zaslužuju našu pažnju. Nadam se kako će ovaj post pokazati zašto vjerujem da je tako.


Kazimierz Nowak vjerojatno je najimpresivniji biciklist za kojega nikada niste čuli. Rođen u Poljskoj na današnji dan prije 119 godina, postao je zaljubljenik u bicikle i putovanja još kao vrlo mlad, ali pošto mu se dogodio život, tek se sa svojih 28 godina odlučio u potpunosti prepustiti novinarstvu i fotografiji.

Nekoliko je puta propedalirao cijelu Europu izvještavajući i dokumentirajući, a njegov "posao" odveo ga je čak i do sjevernog dijela Afrike. Bolest i nedostatak sredstava natjerali su ga da se vrati kući svojoj obitelji, ali zarekao se da će proputovati Afriku na biciklu. Što je nakon tri godine i učinio.


Njegovo putovanje počelo je 1931 na biciklu starom sedam godina. Imao je samo jednog sponzora koji mu je obećao osigurati gume za bicikl. Nakon nekoliko stotina kilometara, koje je započeo iz Tripolija, bio se primoran vratiti do obale i skrenuti na istok prema Egiptu, te pokušati ponovo. Kazmierz se nije pokolebao i napravio je upravo to. Putovao je isključivo sam, držeći se podalje od Europskih doseljenika i bijelaca općenito, pošto je prema njegovom iskustvu to značilo samo nevolju. Zato je upoznao pripadnike mnogih plemena koja su pokazala iznenađujuće puno gostoprimstva i među kojima se najbolje osjećao.


Njegovo putovanje potrajalo je do 1934 kada je stigao na obalu južne Afrike, okrenuo se i krenuo u suprotnom smjeru. Putovanje kući nije išlo tako "glatko" kao do sada. Njegov vjerni bicikl raspao se usred pustinje u jugozapadnom dijelu kontinenta. Tada je bicikl morao zamijeniti konjima, na kojima je proputovao slijedećih nekoliko tisuća kilometara. Konje je nakon toga zamijenio brodom koji je svoje putovanje završio na vodopadu, pa je Kazmierz morao potražiti novi brod. Dobar dio preostalog putovanja prešao je pješke, oko pet mjeseci u Sahari proveo je na devi, a preostalih 1000 kilometara je otpedalirao.


Na kraju je skupio nešto više od 40000 prijeđenih kilometara koje je financirao prodavajući novinama svoje priče i fotografije. Ostalo mu je dovoljno novca samo za malo zimske odjeće i kartu do Marseillesa. Put kući platio je novcem koji mu je poslala žena.

Nakon što je stigao kući počeo je planirati nova putovanja koja bi ga odvela čak do jugoistočne Azije, ali njegova Afrička avantura uzela je prevelik danak. Nowak je ubrzo obolio od malarije, kojoj su pomogle opća iscrpljenost, operacija noge i upala pluća. Umro je nakon godinu dana. Imao je tek 40.


Nema komentara:

Objavi komentar